Pet Portugalaca, dva Argentinca, jedan Čileanac, jedan Alžirac, jedan Makedonac i jedan Hrvat. Tako je po nacionalnosti izgledala prva jedanaestorka Dinama u nedjeljnoj utakmici protiv gradskog rivala Lokomotive. Jedini Hrvat u prvih 11 bio je Zagrepčanin Domagoj Antolić. Nije nam cilj brojiti krvna zrnca, no podatak da je zagrebački klub startao u utakmici 1. HNL sa samo jednim Hrvatom sramotan je.
A odriču se svoje djece
I "najlegionarskiji" klubovi Europe imali su više domaćih igrača u prvih 11 u utakmicama ovoga vikenda – Liverpool pet, Real tri, PSG, Chelsea, Manchester City i Bayern po dva. Zapravo, od 98 klubova liga petice samo su tri – Manchester United, Roma i Fiorentina – u prvoj jedanaestorki imala samo po jednog domaćeg igrača.
I zato se ne treba čuditi da je na utakmici Dinama s lokosima bilo svega 1757 navijača. Jer s kojim bi se to igračem zagrebački navijač poistovjetio, u kojem bi to igraču klinci trebali vidjeti idola?
Svaka čast Alžircu Soudaniju, Čileancu Henriquezu ili Portugalcu Wilsonu, no Dinamov kibic puno bi radije vidio domaćeg dečka kako gine za plavu boju.
Tvrdnja čelnika Dinama da su stranci nužni put k napretku, jer u domaćem dvorištu nema dovoljno kvalitetnih igrača, baš i ne pije vodu. Najbolji je dokaz što se Dinamo olako odrekao svoje djece Andreja Kramarića i Ivana Tomečaka, koji su sigurno bolji igrači od Wilsona ili Pinta, koji igraju na istim pozicijama u Dinamu.
Da svlačionica pretrpana strancima nije nužnost, najbolji je dokaz Rijeka. Klub s Kantride jako je uspješan u posljednje dvije sezone, u Europi je osvojio više bodova nego Dinamo. No u nedjelju je Rijeka protiv Hajduka istrčala s devetoricom Hrvata. Jedini stranci bili su Brazilac Moises, te Kvržić (BiH).
Većina su puki prolaznici
A Maribor, koji ove sezone u Ligi prvaka nije izgubio ni od Schalkea ni od Sportinga, u subotu je igrao derbi s Olimpijom te u početnih 11 imao samo tri stranca.
No vratimo se Dinamu, klubu koji u svojoj A-momčadi trenutačno ima čak 15 stranaca. Redom su to Eduardo, Taravel, Sigali, Addy, Ibanez, Pinto, Ademi, Goncalo, Machado, Husejinović, Fernandes, Soudani, Wilson, Henriquez, Hodžić. Naravno, ima još nekoliko stranaca i u B momčadi. A kada se malo pogleda u prošlost, dolazimo do zapanjujućeg podatka da je kroz Dinamovu svlačionicu samo u proteklih pet sezona prošlo čak 35 stranaca.
Sjeća li se tko igrača poput Carrasca, Sylvestra, Dode, Slepičke, Migliorea, Papadopoulosa, Cleytona, Lime? Da, i oni su nosili Dinamov dres u zadnjih pet godina, no trag nisu ostavili jer bili su najobičniji prolaznici, igrači koji maksimirskoj svetinji nisu dali gotovo ništa. Ali uzeli su novac, Dinamov i onaj poreznih obveznika. Čemu sve to? Odgovor je – bilo je sigurno i onih koji su na tim igračima zaradili. Jer inače takvi prolaznici ne bi nikada ni dolazili.
kakve gluposti! znači i real, barcelona, bayern itd. su klubovi bez identiteta jer imaju puno stranih igrača?!? ima dojam da je ovaj članak napisan samo da se popuni praznina na stranicama!