Nogometni svijet od jučer ima novoga vladara. Plavokosoga, koščatoga, sitne građe (174 cm, 70 kg), skromnoga, samozatajnoga i nepretencioznoga, ali u svakom drugom smislu divovskoga i fascinantnoga – Luku Modrića.
>> Pogledajte i video: Svijet je dobio novog kralja - Luku Modrića
Naš žustri, prkosni dečko iz velebitskog kamenjara, izabran od suigrača, struke, novinara i navijača širom svijeta, preoteo je primat dvojici najvećih nogometaša u povijesti, Lionelu Messiju i Cristianu Ronaldu, svrstavši se i sam među nogometna božanstva.
Grandioznost ovoga dostignuća, bez sumnje najvećega individualnoga dosega jednoga hrvatskoga sportaša, najbolje će dočarati podatak kako se najpopularnijim sportom, nogometom, širom svijeta bavi više od 250 milijuna ljudi, a, eto, najbolji je jedan – Hrvat!
Ono što je Grammy u glazbenoj umjetnosti i diskografiji, u filmskoj industriji Oscar, u znanstvenom svijetu ili za osobit doprinos društvu ‘Nobel’, a za pisanu riječ ‘Pulitzer’, u nogometnom svijetu je Fifino priznanje ‘The Best’, kao titula koja objedinjuje iznimnu individualnu izvrsnost na najvišoj razini, utjecaj pojedinca na momčad i njezin sportski rezultat, lidersku crtu i nadasve fair play. Luka Modrić u svim je ovim kategorijama bio nogometaš čije su očaravajuće izvedbe na travnjaku u kontinuitetu, bez pamtljivih oscilacija, ostavljale bez daha, i čije su momčadi, Real Madrid i Hrvatska, pritom ostvarivale vrhunske rezultate.
Živeći kao prognanik u Zadru, Luka Modrić iskusio je svu okrutnost života u ratnom okruženju. Brutalna stvarnost njegovoga djetinjstva bio je život u siromaštvu, u izbjegličkom hotelu, treniranje pod granatama i vječito, mukotrpno dokazivanje. Taj neslomljivi ‘kamenjarski’ karakter, neuništiva želja za nadmetanjem, pobjeđivanjem, uz božansku nadarenost, iznjedrila je sportaša kakav se vjerojatno rađa jednom u sto godina. Ovo nije priznanje samo Luki Modriću, nego i onima koji su od njegovih nogometnih početaka bili logistička i stručna potpora nepokolebljivom dječaku jedinstvene upornosti; roditeljima Stipi i Radojki, pokojnome zadarskome treneru Tomislavu Bašiću, županijskom instruktoru Zdravku Zurku...
Zapitate li se ikada pojavljuje li se u hrvatskom nogometu na horizontu novi majstor a la Luka, vratit ćemo vas petnaest godina unatrag i razbistriti sliku. Za one koji se ne sjećaju, najbolji svjetski nogometaš sa 17 godina morao je iz Dinama na čeličenje u mostarski Zrinjski, s 18 na novo dokazivanje u Zaprešić, ‘tek’ s 19 debitirao je za Dinamo, a tek s nestvarnih 23 i pol ostvario inozemni transfer u Tottenham. ,Danas je za iole darovitijega nogometaša Dinama ovakav put nezamisliv; njih posudbe ne zanimaju, njihova agenda je – sa 17 u prvu momčad, najkasnije s 20 u inozemstvo.
Njima se odmalena tepa da su bogomdani, oni u tinejdžerskoj dobi dobivaju privatne trenere, psihologe, nutricioniste, bijesne aute i svilena odijela, ukratko – oni nikada nisu bili ‘gladni i žedni’ kao što je to u njihovoj dobi bio Modrić. I zato, čekamo li na obzoru novoga Luku, bojimo se da je uzalud. Takav se genijalac rađa samo jednom!