Saga 'Brekalo u Hajduku' nije jedina: Vješane lutke, prevrnuti automobili i gađanja s tribina

Jedna od glavnih priča posljednjih nekoliko tjedana i dana, ali posebno posljednjih nekoliko sati u domaćem javnom nogometnom prostoru je Josip Brekalo (25). Krilni napadač s vrlo respektabilnih 35 nastupa za hrvatsku reprezentaciju je iznimno snažno bio povezivan s povratkom u 'svoj' Dinamo u ovom prijelaznom roku, ali dva puta su se dogodile očite zapreke.

Igrač Fiorentine sa slabom minutažom u matičnom klubu bio je iznimno zainteresiran posudbom u Dinamo, no u dva navrata je svjedočio svojevrsnom nepoštovanju Dinama prema njemu. Prvo je prije nekoliko tjedana u milijunskom transferu na njegovu poziciju doveden Arber Hoxha iz Slaven Belupa i to je Brekala i Fiorentinu 'ohladilo'.

Kad se situacija opet zagrijala i kad je opet posao trebao bit dovršen, Uprava Dinama (ako se to tako i može nazvati) je dovođenje Brekala stavila u drugi plan i raspravljala o sudbini trenera Sergeja Jakirovića povodom teškog 0:3 domaćeg poraza protiv Lokomotive.

To je Brekala očito razljutilo i razočaralo, pa tako sad za glavnog kandidata za njegovu iduću destinaciju slovi najveći Dinamov rival - Hajduk! Rijetko tko je očekivao ovakav obrat u sagi Brekalo, posebice jer je riječ o Dinamovom djetetu, momku koji je prošao praktički cijelu nogometnu školu u Maksimirskom klubu te u plavom dresu dobio svoje prve seniorske minute. Talijanski insajderi ističu da je samo pitanje sata kad će Brekalo potpisati suradnju s Hajdukom, te već ističu i detalje tog, prema njima, gotovog posla.

Ako se do kraja realizira, ova situacija će definitivno staviti ulja na vatru između navijača klubova i rivala i poslati određene poruke. Međutim, nije ovo ni prvi, a vjerojatno ni posljednji slučaj takve prirode. Tijekom povijesti su naša dva najveća kluba, Dinamo i Hajduk ulagali u takoreći svoje 'voćnjake', imali su svoje dobre nogometne škole, ali nekako je baš i za jedne i za druge bilo slatko kad biste glavnom rivalu uzeli igrača iz njegovog dvorišta.

VEZANI ČLANCI:

Bilo je dosta takvih prelazaka između Maksimira i Poljuda ili Starog placa. Ta je niska zapravo velika i nije se uvijek radilo o nekakvoj 'otimačini', obično se koristilo vrijeme kad bi nekome isticao ugovor, kad bi bilo nesuglasica između igrača i kluba, ili bi igrači okolnim putom, preko nekih drugih klubova u svoj CV upisali da su igrali za plave i bijele. Sjetimo se samo nekih, a bilo ih je i više od ovih koje ćemo nabrojati iz nekih davnih vremena, ali i relativno suvremenih, jer puno je više 'dvojnih' registracija bilo otkako je Hrvatska postala samostalna:

Mario Novaković, Joško Jeličić, Mirko Hrgović, Niko Kranjčar, Srđan Mladinić, Duje Čop, Željko Šoić, Dražen Boban, Dario Jertec, Ivan Bošnjak, Marijan Buljat, Ante Rukavina, Ardian Kozniku, Goce Sedloski, Mario Grgurović, Danijel Hrman, Franko Andrijašević, Renato Jurčec, Mladen Bartolović, Mladen Mladenović, Saša Peršon, Vilson Džoni, Svemir Delić, Ratko Kacian, Branko Stinčić, pa u najnovije vrijeme Dario Špikić (koji je iz Dinama otišao u Hajduk, pa se preko Gorice vratio u Dinamo) i na kraju mladi Marko Brkljača...

Izdvojit ćemo nekolicinu tih prelazaka, onih koji su najviše uzburkali 'vodu', pogotovu među navijačkim pukom.

Vilson Džoni

Te 1978. godine iz Hajduka je otišao za Vlatkom Markovićem, kasnije je otkrio zašto: Tada je to bio pravi šok. Hajduk me praktički otjerao. Tadašnje rukovodstvo me podcijenilo, a kada je Vlatko Marković, koji me vodio u Hajduku i čiji sam rad iznimno cijenio, postao trener Dinama, nisam dvojio. Sad mogu reći da je to bio najbolji potez u mom životu. U dresu Dinama postao sam najbolji igrač Jugoslavije, sezonu kasnije ostvario transfer u Schalke. Čast mi je što sam za tako malo vremena ostavio duboki trag u Dinamu. Da se razumijemo, Hajduk je moj klub, ali dani u Dinamu za mene su bili izuzetni – objasnio je Džoni koji je doživio i prijetnje zbog tog prelaska.

Stjepan Deverić

S Dinamom je 1982. godine osvojio legendarni naslov prvaka pod Ćirinom palicom, a onda 1984. godine preselio u Split.

- Želio sam produžiti ugovor s Dinamom prije Olimpijskih igara, ali iz kluba mi se nisu javljali i otišao sam u Hajduk. Bilo mi je isprva neobično, ali odlično su me prihvatili, atmosfera je bila sjajna, oženio sam Splićanku, i danas u Splitu imam puno prijatelja – pričao nam je prije par dana Štef Deverić koji se onda 1987. vratio u Dinamo na nagovor Ćire Blaževića.

Joško Jeličić

Iz Hajduka je u Dinamo stigao 1993. godine, s njim je došao i Mario Novaković, igrač silovitog udarca. No, splitsku javnost jako je pogodio prelazak Jeličića koji u Hajduku u to vrijeme u svom klubu nije dobivao očekivano povjerenje. Nije mu bilo lako igrati u plavom dresu u Splitu, gađali su ga s tribina s čime god su stigli, a pod tribinom je dugo bila na zidu napisano 'da mu bude proklet svaki dinar'.

- Ne žalim što sam otišao u Dinamo, žalim što nisam primjereno reagirao u nekim situacijama, kao na proslavi pogotka protiv Hajduka u Poljudu. Bio sam mlad, vodile su me emocije, danas bih reagirao trezvenije – govorio je Jeličić.

Niko Kranjčar

Ovaj vrsni igrač nije bio u dobrim odnosima s vodstvom kluba, Zdravko Mamić tražio je da se igračima smanje plaće, no od Nike je dobio odgovor da onda neka uprava smanji i svoje. Sve je iskoristio Igor Štimac i za milijun i pol eura doveo ga u Hajduk. U Splitu je dočekan euforično iako je i dalje govorio da je purger i Dinamovac. Koliko znamo, Niko zbog toga nije imao problema u svom Zagrebu, za njegov odlazak krivilo se Mamića, iako je i Niko znao u Maksimiru dobiti zvižduke. No, problema je bilo u Maksimiru, zbog njegova odlaska bilo je prosvjeda navijača, na prilaznoj cesti nedaleko stadion prevrnut je i policijski automobil...

Mirko Hrgović

Dok je bio u Hajduku bio je 'hajdučko srce', ali ubrzo je pao u nemilost navijača. Želio je ostati na Poljudu, ali Poljud ga nije želio i onda je otišao i 2008. godine došao u Dinamo. Izazvalo je to revolt navijača oba kluba, Torcida mu nije opraštala odlazak u Dinamo, a BBB ga nisu nikad prihvatili, čak su njegovu lotko objesili pored stadionske tribine. To je, razumljivo, jako pogodilo i njega i njegovu obitelj i u Dinamu se zadržao samo godinu dana. Dinamo je želio i Matu Neretljaka koji je ostavio trag u Hajduku, ali navijači plavih bili su protiv i u Maksimiru su odustali od tog posla.

Duje Čop

Nije izravno došao iz Hajduka u Dinamo, 'presjedanje' je bilo u RNK Splitu. 2011. godine je iz Hajduka otišao u Park mladeži, navijači Hajduka nerijetko su mu zviždali, Hajduk ga se riješio, ali onda mu je Torcida još više zamjerila kad je 2012. otišao u Dinamo u kojem se etablirao, napravio i transfer. No, u Splitu mu odlazak u Dinamo nisu zaboravili pa je tako bio i fizički napadnut u jednom splitskom trgovačkom centru.