Hrvatska reprezentacija u socca malom nogometu sjajno igra na svjetskom prvenstvu u Omanu. U prva tri kola u skupini odigrali smo neodlučeno protiv Mađarske (2:2), a pobijedili smo Južnu Afriku 85:2) i Argentinu (4:1). Preostaje nam još susret protiv Tunisa (četvrtak, 4. prosinca u 20 sati po hrvatskom vremenu). Jedan od ključnih igrača u rosteru izbornika Dine Kovača je 27-godišnji Zvonimir Filipović.
- Nakon tri kola prvi smo na tablici i to je najbitnije. Tu želimo i ostati nakon utakmice protiv Tunisa. Da smo upisali pobjedu protiv Mađarske bilo bi savršeno. No, ta utakmica nam je došla u vrijeme kad se još nismo priviknuli na vremensku razliku, oni su u deset sekundi zabili dva neobranjiva pogotka, ali eto smogli smo snage i uspjeli smo na kraju izjednačiti. Osobno sam zadovoljan svojom igrom. Nadam se da možemo doći do finala, stvarno smo dobra ekipa. Samopouzdanja ne nedostaje – priča Zvonimir. Filipović
U reprezentaciji Hrvatske je od ove godine, debitirao je u nacionalnom dresu na nedavnom Egejskom kupu na Kreti.
- Mogu se pohvaliti da u svojim vitrinama imam i naslov prvaka Hrvatske u Socca malom nogometu. Igrao sam za sisački Sunprotect i to samo u finalnoj utakmici. Inače, pratio sam ranije Socca mali nogomet, primjerice Europsko prvenstvo u Moldaviji gdje je igrao moj prijatelj Haluška. Socca mali nogomet mi je kao sport jako zanimljiv. Inače, igrao sam i mali nogomet i futsal za Petrinjčicu. Trenutačno igram i veliki nogomet, za Moslavac iz Popovače. Moram zahvaliti upravi kluba što mi je omogućila da putujem na svjetsko prvenstvo. Klub igra u Četvrtoj ligi središte, skupina B, a prvi dio sezone završili smo na 11. mjestu. Jesenski prvak je Vrbovec, ispred Inker iz Zaprešića.
GALERIJA Znate li tko su sestre Luke Modrića? Brata vjerno prate, ali njihovi životi su enigma
Nogomet je bio jedini sport kojeg ste trenirali?
- Treniram ga od kada znam, za sebe. Počeo sam u klubu koji se zove Ekonomik. U to vrijeme najniža dobna skupina koja se natjecala bili su pioniri. Nije bilo limača i zagića kao danas. Iz Ekonomika sam otišao u Slogu iz Križa, pa potom u Naftaš iz Ivanić Grada. Seniorski nogomet počeo sam igrati u vinkovačkoj Cibaliji. Tamo sam došao 2014. godine i igrao sam za sve mlađe selekcije. U Cibaliji sam bio do 2019. godine. Igrao sam Prvu ligu, mislim da sam sakupio 30 utakmica. Nažalost, ne mogu se pohvaliti da sam postigao barem jedan pogodak, ali igrao sam braniča, a u to vrijeme braniči su rijetko išli preko centra. Prvu ligu igrao sam rame uz rame s Filipom Uremovićem koji je sada u Hajduku. Igrao sam i s Ivanom Božićem koji je trenutačno u Šibeniku.
Igrali ste i za Osijek?
- Da, ali za drugu momčad koja se natjecala u Drugoj ligi, zajedno s drugim momčadima Dinama, Hajduka, Rijeke...Iz Slavonije sam otišao malo bliže kuće, u Mladost iz Petrinje da bi nakon samo jedne sezone otišao u Hajduk. Nažalost, nisam uspio upisati nijedan nastup za prvu momčad, igrao sam za drugu momčad, zajedno s Biukom koji je danas standardni u prvoj momčadi. Domaće utakmice igrao sam na Poljudu. Nažalost, nisam igrao pred punim stadionom, ali živeći u Splitu osjetio sam što klub znači za taj dio Hrvatske. Onda je došla odluka da druge momčadi prvoligaša više ne mogu igrati u Drugoj ligi, otišao sam opet u Mladost iz Petrinje, pa sam kratko opet igrao za Cibaliju, potom za Vukovar, a od prošel sezone sam u Moslavcu.
Kako to da nikad niste zaigrali za prvu momčad Hajduka?
- Jednostavno me nije imao tko pogurati. Nisam imao menadžera, nemam ga ni danas. Uvijek sam sam dogovarao prelaske iz kluba u klubu. U međuvremenu sam otvorio svoju tvrtku i zaposlio sam se u jednoj privatnoj poliklinici u Osijeku, kao medicinski tehničar. Ovim putem moram zahvaliti direktoru koji me je pustio u Oman. Živim u Osijeku s djevojkom i svaki vikend putujem u Popovaču na utakmice. Preko tjedna treniram s dečkima NK Čepin. Kada bi sagledao dosadašnji dio karijere sigurno da sam mogao igrati puno više u višim ligama, ali eto dogodilo se kako se dogodilo.
I brat je igrao nogomet?
- Da, ali više ne igra. Sad živi u Zagrebu, dobio je nedavno dijete. Vidimo se kada igram domaću utakmicu, onda on dođe u Popovaču.
Kakve su ambicije Moslavca?
- Prošle godine smo ušli u Četvrtu ligu i bili smo četvrti Ove sezone otišli su nam neki bitni igrači i to se osjetilo na rezultatima. Bit će bolje u drugom dijelu sezone gdje je cilj ostvariti što bolji plasman. Nismo u nekim utakmicama imali ni sreće.
Inozemstvo?
- Išao bi da me netko zvao, ali nije. Ponavljam, nemam menadžera pa je teško bilo gdje otići.
Osim posla i nogometa često igrate i tenis?
- Zavolio sam taj sport, gledam ga često na televiziji. Za mene je tenisač broj jedan Novak Đoković. Uživo sam od jačih hrvatskih igrača gledao samo Mili Poljičaka.
Pratite li HNL?
- Naravno, nisam navijač nijednog kluba ali bi želio da ove sezone Hajduk osvoji naslov. To mi je želja zbog mog kuma Uremovića – zaključio je Filipović.
VIDEO Tomašević otkrio velike novosti oko Kranjčevićeve, evo kada će Dinamo i vatreni ondje zaigrati