U neka druga vremena trener bi zbog zaoštravanja prema najboljemu igraču ili bio pozvan k Mamiću na razgovor ili jednostavno – letio. Sjetimo se, primjerice, kako se Branko Ivanković proveo kada je svojedobno, uoči utakmice s moskovskim Spartakom, odlučio Mandžukića staviti na klupu.
Profesor sada autoritet gradi na Sammiru, a Mamić šuti. Ne miješa se, ne intervenira. Još.
Naime, Sammirova eliminacija uoči utakmice s Rijekom, u kojoj je Dinamo briljirao, bila je posljedica Brazilčeve lijenosti. Dan uoči derbija požalio se da ne može trenirati, da ga boli noga, a u nedjelju, kada je Profesor sastavljao momčad, bol je iznenada iščezla i Sammir je zacvrkutao: "Spreman sam!"
Kada će opet u vatru
– E, nisi! – odbrusio je autoritativni Profesor i napokon složio dobitnu kombinaciju. Umjesto Brazilca osvanuo je – Bosanac!
Sammir je, dakle, izvisio, a bude li se Profesor držao one "pobjednička se momčad ne mijenja", pitanje je kada će demoralizirani Filho opet u vatru.
Mamiću ova situacija potpuno odgovara; Dinamo se vratio na pobjednički kolosijek, čvrsto drži prvo mjesto na ljestvici, ne mora (zasad) u potragu za novim trenerom, a Sammir je dobio jasnu poruku – može se i bez tebe, Filho...
Teren je najbolji izlog
Ovo je i svojevrstan pritisak na 26-godišnjega brazilskoga majstora na prijelomnici karijere – potpisati novi ugovor ili ne. A najnovije Profesorovo zaoštravanje prema Brazilcu, uz Mamićev prešutan blagoslov, može ga znatno unazaditi; nema igre, nema ponuda, nema inozemnoga transfera. Istina, ponuda nije bilo ni dok je igrao, čak i za reprezentaciju, ali teren je ipak najbolji izlog.
I zato Sammir, stjeran pred zid, sada i nema previše izbora. Može se i dalje inatiti oko novoga ugovora (aktualni istječe u ljeto 2014. godine) i riskirati da i dalje bude izvan momčadi ili potpisati, sjajno zaraditi (nagađa se da mu je ponuđeno milijun eura godišnje) i ugoditi svome gazdi i dugogodišnjem zaštitniku. Filho, potpiši, nigdje ti ne može biti tako lijepo kao u Dinamu!