Gotovo su nestvarno izgledale scene iz finala lanjskog Europskog rukometnog prvenstva. Favoritom je smatrana Španjolska, dok su Nijemci nakon devet godina suše imali status gotovo potpunih postranika uoči utakmice protiv suparnika s puno renomiranijim imenima poput Aguinagaldea, Raula Entrerriosa, Tomasa, Dušebajeva... uz dva napose odlična vratara, Šterbika i Pereza de Vargasa. Ali, dogodilo se da je glavni junak, pa i malo više od toga, bio njemački vratar Andreas Wolff (25), tada čuvar mreže bundesligaša Wetzlara u kojem je karijeru završio naš najveći rukometaš u povijesti Ivano Balić.
Za lekcije s treninga ostao mu je i zahvalan izjavivši jednom: “Ivano je sjajan tip! Ne samo po igračkim kvalitetama, nego i kao čovjek koji mi je rado pomagao i davao vrhunske savjete. Ne troši previše riječi, ali kad nešto kaže, onda to ima glavu i rep. On i Hombrados su me naučili kako ne potonuti kad uđem lošije u utakmicu.”
Wolff je u spomenutom finalu sa Španjolskom nizao obranu za obranom (konačnih 16 ne odaje realnu sliku), jedna bolja od druge, Cadenasova je momčad uspjela do poluvremena zabiti jedva šest golova, a teror je nastavljen i dalje. Sa svakom novom obranom Nijemcima su rasla krila.
Vladimir Vujović, danas trener rukometaša Varaždina 1930, a nekad sjajni vratar Zagreba u sezonama kad je bio dvostruki prvak Europe, pamti detalje iz utakmice u kojoj je briljirao masivni njemački “vuk” koji će danas čekati hrvatske pucače u Rouenu.
– Takva se večer vratara dogodi jednom u deset do petnaest godina. U njoj je sublimiran kompletan rad tog dečka koji je tada došao na naplatu. Odlika vrhunskih vratara je da u najvećim utakmicama najbolje brane – kaže Vujović koji je u tandemu s Pušnikom imao takvu večer 1992. u Santanderu u finalu Kupa prvaka. Pušnik je u prvom poluvremenu imao 18 obrana, Vujović u nastavku 13.
Jeste li ga poslije pratili? U ljeto 2016. prešao je u Kiel.
– Gledao sam ga često u dresu Kiela i uvijek je vrhunski obavljao posao. Ali ta utakmica protiv Španjolaca ipak je ostala nedodirljiva.
Prilično je masivan (198 cm, 110 kg), a unatoč tome refleksan.
– Pa i Arpad Šterbik se čitavu karijeru mučio s kilažom, u jednom je trenutku otišao i do 130 kilograma! Ali svejedno je i dalje imao reflekse. Masa mu je pomagala da pokriva značajan prostor, a refleksi su nešto što imaš ili nemaš. To se ne uči, s tim se rodiš.
Kakav je recept onda za naše pucače danas?
– Pri svakom šutu moraju biti maksimalno koncentrirani. Pogotovo su važni prvi šutevi. Nikako mu se ne smije dopustiti serija obrana jer onda imate velikih problema. U svakom slučaju mi se više sviđa od drugog vratara, letača Heinevettera koji ostavlja dojam, ali ne obrani toliko udaraca.
Kakvi su zasad naši vratari?
– Dobri, ali mislim da SP za nas tek počinje. Bez uvrede, ali moj Varaždin je ljetos svladao Saudijsku Arabiju s 8-9 golova prednosti...