Postići tri gola u dvadeset minuta nije dovoljno ni za finale Igara željezničara. Poljaci su pet minuta čekali prvi gol, u drugom su strpljivo čekali čak osam minuta da Alilović uzmakne. Međutim, morali su probati, okušati sreću protiv nepobjedivih. Nisu uspjeli, ali im ostaje za utjehu kako su samo jedni u nizu.
Savjete Bogdana Wente, svog rukometnog oca, zaboravili su nakon izlaska iz svlačionice, a našima su lopte predavali u košaricama. Kada bi i krenuli prema Aliloviću on bi načas prestao zabavljati publiku, obranio udarac i vratio se mahati tribinama.
'Gusto' manje od pet minuta
Mogao je i pomoći malo svom kolegi na drugoj strani, jer tamo je posla bilo za trojicu. Impresivni Slawomir Szmal, koji je u drugom dijelu natjecanja obranio skoro svaki drugi udarac prema svojim vratima, morao je popustiti. A napravio je to u pravom trenutku. Puštalo je na sve strane, Čupiću na kraju više nije ni branio, shvatio je da je nemoćan.
Cepelini, iza leđa, riskantno i uspješno u napadu, koncentrirano u obrani. Iako se krajem prvog dijela činilo da su se Bielecki, trojac Jurecki i društvo trznuli iz sna - uspjeli su nanizati tek četiri gola. Čestitamo, napeto je bilo manje od pet minuta.
Poljaci ionako nikada nisu otišli do kraja, prije dvije godine ugurali su se u finale, no nisu izdržali pritisak domaće publike, Nijemci su im uzeli zlato. U Zagrebu je bilo i gore, još će im dugo zujati u ušima.
Parket nije izdržao
Ispred Szmala se dizao čak i parket, treba čestitati organizatorima, izdržao je tik do finala! Tri tipa u sivim odijelima, umjesto da su na nekom sastanaku, marljivo su krpala.
Dobra vijest za naše je što su u finalu uspjeli izbjeći Kaspera Hvidta, vratara Danske koji im je lani uzeo zlato. Karabatića i društvo ionako su već svladali drugom postavom.
Medalja im je oko vrata, a njezin sjaj neupitan. Francuski pijetlovi morat će se zadovoljiti zobanjem mrvica. Ukoliko im uopće što i ostane. Upitno je samo - hoće li parket izdržati?