Atletičari i atletičarke Hrvatske u povijesti svjetskih prvenstava osvojili su četiri medalje – tri zlatne i jednu srebrnu. Sve četiri medalje osvojili smo na posljednja četiri SP-a. Blanka Vlašić bila ja prva 2007. i 2009. te druga 2011. godine u visu, dok je Sandra Perković bila prva u bacanju diska prije dvije godine u Moskvi. Prema broju osvojenih medalja najbolji smo od zemalja bivše Jugoslavije. Slovenija ima također četiri osvojene medalje (po jedno zlato i srebro te dvije bronce), a Srbija ima dvije medalje, dvije bronce koje su osvojene u Moskvi (Emir Bekrić na 400 m prepone i Ivana Španović u dalju).
Sandra apsolutni favorit
Banka Vlašić i Primož Kozmus s po tri osvojene medalje na svjetskim prvenstvima perjanice su atletike na Balkanu. S tim da je Blanka uspješnija jer je osvojila dva, a Primož jedan svjetski naslov. No, Blanki se u Pekingu, na Svjetskom prvenstvu koje je danas počelo, s drugim naslovom može pridružiti Sandra Perković. Jasno, ako Blanka ne iznenadi svijet, ali i sebe osvajanjem treće zlatne medalje. I dok Hrvatska osvaja medalje u nizu od 2007. godine, Slovenija je svoju posljednju osvojila 2009. godine, dok je Srbija svoje prve medalje osvojila tek 2013. godine. Hrvatska će gotovo sigurno, ako se ne dogodi nešto potpuno nepredviđeno, osvojiti i petu medalju u nizu jer je Sandra Perković prva favoritkinja u bacanju diska. Slovenija će teško do medalje. Oni imaju najbrojniju reprezentaciju s područja bivše Jugoslavije, no od osam atletičara i atletičarki finalu se može nadati tek Martina Ratej koja u bacanju koplja ima trenutačno peti hitac sezone.
Srbija dolazi s pet sportaša. Ivana Španović njihova je uzdanica za medalju. Lani srebrna na Europskom prvenstvu, ove sezone ima 11. rezultat na svijetu (6,87). Za medalju će morati skočiti više od svog rekorda, a to znači najmanje sedam metara. Kad smo već kod Srbije, to je jedina zemlja s prostora bivše Jugoslavije kojoj je uspjelo osvojiti dvije medalje na jednom svjetskom prvenstvu. Bilo je to prije dvije godine u Moskvi (Bekrić, Španović). Teorijski, takav učinak mogla bi Srbija ponoviti dogodi li se čudo pa, primjerice, Asmir Kolašinac osvoji medalju u bacanju kugle. Može i Hrvatska do dvije medalje, možda čak i tri ako će uz sigurnu Sandru, Blanka i Ana osvojiti medalje u visu. Ostali neće biti ni blizu medalje i za Andreju Ivančević (100 m prepone), Marina Premerua (kugla) i Ivana Horvata (motka) bit će golem uspjeh plasiraju li se u finale.
Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji mogla bi se u Pekingu s barem jednom medaljom pridružiti Bosna i Hercegovina. Amel Tuka šokirao je atletski svijet pobjedom na mitingu Dijamantne lige u Monacu i s vremenom 1:42,51 trenutačno je prvi na svjetskoj rang-listi na 800 metara. U ovoj disciplini Europljani su imali lijepe uspjehe na svjetskim prvenstvima osvojivši čak 12 medalja.
Posljednji Europljanin koji je bio svjetski prvak na 800 metara bio je Švicarac Andre Bucher prije 14 godina, a posljednji koji je osvojio medalju bio je Rus Jurij Buržakovski – bio je treći 2009. godine.
Ivan Horvat kreće prvi
Tuka ima sreće jer u Pekingu neće trčati Amerikanac Nick Symmonds. Odbio je potpisati ugovor s Atletskim savezom SAD-a prema kojem bi morao nositi opremu Nikea. Hoće li Tuka stopama našeg Luciana Sušnja, koji je na Europskom prvenstvu u Rimu osvojio zlato na 800 metara? Odgovor ćemo dobiti u Pekingu.
A prvi će od naših nastupiti najmlađi – Ivan Horvat u kvalifikacijama skoka s motkom (12.40 sati po hrvatskom vremenu). Prijavljeno je 35 motkaša, a norma za finale je 5,70 metara. Dakle, pet centimetara viša nego što je Ivanov osobni i hrvatski rekord.
Na temelju čega se došlo do tvrdnje da je Hrvatska na Balkanu.