Ivana Ivančića dugo nismo vidjeli tako sretnog. I ponosnog. Kako ne bi bio kada je konačno osvojio prvu seniorsku medalju u svojoj dugogodišnjoj trenerskoj karijeri.
– Svi su me pitali: Ivanča, kada ćeš konačno osvojiti seniorsku medalju? Samo osvajaš s juniorima. Ja sam im govorio da nije problem osvojiti seniorsku medalju, ali neka mi daju nekoga tko neće poslije juniorskog staža otići u Ameriku, poput Edisa Elkasovića i Valentine Srše. Da su ostali, i oni bi danas bili prvaci. Prije sam znao raditi s velikim brojem bacača, no sada radim samo sa Sandrom i to mi puno više odgovara – rekao je Ivančić.
Kaže da je znao da će osvojiti zlato.
– Naravno da sam znao. Pa ona je od svih ovih pet puta bolja. Nitko joj nije ni do koljena. Ona na treninzima baca 65 metara kao od šale. Rekao sam joj da mene ne zanima drugo ili treće mjesto. Zanima me samo zlato – rekao je Ivančić.
A kriza u kvalifikacijama?
– Ja sam kriv. Mislio sam da će biti šala baciti normu, pa nismo napravili neke stvari koje smo trebali. Ispalo je na kraju dobro – rekao je Ivančić i dodao:
– Samo da se maknu ovi "jastrebovi" oko nje. Ima ih svakakvih. Svi nešto žele, svi se guraju. Neka je puste na miru i neka mene ostave na miru da s njom radim i imat ćemo dugo godina ne samo europsku nego i svjetsku prvakinju.
– Sada su se počeli javljati razni dušobrižnici. A gdje su bili prije? Bude li me slušala, Sandra će do Londona bacati 70 metara. Zasad mi s njom nije teško raditi. Voli slušati i to je dobro – rekao je Ivančić.
Od drugoplasirane Grasu Sandra je mlađa 19 godina. Hoće li i Sandra tako dugo trajati u svjetskom vrhu?
– Radimo tako da traje jako dugo. Ona može na natjecanja svaki treći dan. I bez obzira što to niste pitali, može joj doping-kontrola dolaziti svaki dan. Neće ništa naći. Ona je primjer sportaša sa silnom voljom i željom za napredak. Bude li me slušala, bit će svjetska i olimpijska prvakinja. Zapamtite i napišite da sam to rekao.
Ljutit je bio Ivančić što nitko iz Saveza nije donio hrvatsku zastavu s kojom bi nova europska prvakinja trčala počasni krug.
– Morali su misliti na to. Pa zar sam ja kao njezin trener morao nositi zastavu u torbi? Netko je valjda zadužen za te stvari. Jedino ako nisu računali na medalju. Ako je tako, onda je to žalosno. Došli smo u Barcelonu u nedjelju, a još nisam vidio direktora reprezentacije (Sinišu Ergotića, op. a.) – rekao je Ivančić.
Sanja je netipična u usporedbi sa tipičnim bacačicama diska.Zgodna je i vitka,ima sjajne predispozicije i to što priča njen trener i legenda atletskog bacačkog sporta Ivančić, sasvim je relano.