Sandra Perković u žestokom je lovu na Blanku Vlašić! Ne samo po broju nagrada za najbolju sportašicu Hrvatske (5-6), nego i po širini struka. Na svečanom proglašenju 65. izbora sportaša države Sportskih novosti blistala je u crnoj kombinaciji, a tko ne bi znao čime se bavi, nikad na kvizu ne bi zaokružio bacanje diska.
Jeste li vi stvarno ona cura koja je u Riju osvojila zlato prebacivši u jednom hicu 69,21 metar?
– Haha, da, ja sam ta! Malo sam promijenila način prehrane, radimo na nekim novim ciljevima, eksplozivnosti. Izgubila sam dosta kilograma, mislim da se i vidi. Čak sam i jača u nekim stvarima nego lani, zato sam i puna pozitivne energije jer snaga i daljina diska ostali su na visokoj razini.
Upisali ste petu nagradu za najbolju sportašicu Hrvatske zaredom, postajete Real Madrid našeg sporta...
– Ronaldo! Volim nagrade, do svake je bilo teško doći, a do ove naročito, konkurencija je bila žestoka (Kolak, Vlašić, Paović...) jer imamo olimpijsku pobjednicu koja je ostala bez nagrade.
Sara nije došla, valjda se ne ljuti zbog odluke novinara?
– Ha, to ćete morati pitati njezinog menadžera, nismo se čule. Teško je izabrati između dva olimpijska zlata, ali ipak se bira sportaš(ica) 2016. godine, a ne događaj godine. Dakle, gleda se i kontinuitet. Ista je priča bila i između jedriličara i Sinkovića...
Iz prvog reda Sandru je gledala Janica Kostelić, neprikosnovena s osam nagrada za najbolju sportašicu Hrvatske. Ima nekih poveznica između dvije šampionke.
– I jedna i druga volimo dramu. Voljela sam i tu neku zajedničku nam drskost, koja je općenito odlika nas Hrvata. Cijene nas po tome i kažu da nitko nema srce kao mi. I još smo gospoda! Ima ih još sa srcem, ali baš i nisu gospoda – zaključila je Sandra.
Prvi put u povijesti nagrada za ekipu godine pripala je sportašicama s invaliditetom. Stolnotenisačice Helena Dretar Karić i Anđela Mužinić slavile su ispred karatašica i samostrelki.
– Za nas je bila velika stvar što smo uopće nominirane. Puno toga se promijenilo nakon srebra u Riju na Paraolimpijskim igrama, baš kaže Valent Sinković da smo stalno po primanjima, puno je više ljudi i čulo za nas. Najbitnije je da ljudi spoznaju da mi isto treniramo kao sportaši bez invaliditeta, također ulažemo silni trud u medalje i zato se nadamo da će nagrada SN pomoći da nas se u društvu počne gledati ravnopravnije – rekla je Helena, do prometne nesreće rukometašica Koke.
Kolegica po sportu Sandra Paović ostala je bez pobjede, ali blistala je na izboru i posebno čestitala djevojkama. Netko je rekao da one moraju uložiti još veći trud nego obični sportaši. Što kaže Sandra? Ona je bila na obje strane.
– Onda sam trenirala više, više putovala i kao zdravi sportaš brže sam se oporavljala. Sad ne mogu tako puno trenirati, pogotovo što sam jedina koja s ozljedom kralježnice igra u stojećoj kategoriji. Sve ostalo, pripreme za treninge i turnire, motivacija, želja, strahovi i treme, isto je kao kod vrhunskih zdravih sportaša.
bravo sandra