Sandra Paović: Planirala sam udaju, no bit će vremena

Nakon 11 mjeseci, u Hrvatsku se vratila stolnotenisačica Sandra Paović.

– Vrijeme je ovdje užasno, ali je doček bio zaista lijep – bilo je prvo što je rekla Sandra s osmijehom na licu. A onda su riječi same krenule.

– Bila sam jako uzbuđena posljednjih nekoliko tjedana. Stalno sam razmišljala o tom povratku kući. Nekad su mi se pripreme na Bjelolasici činile kao da nikad neće proći, a sada sam 11 mjeseci bila izvan Hrvatske. To je užasno dugo. Sad konačno mogu govoriti hrvatski – rekla je.

Za Sandru je ova godina bila najduža i najlošija. Stravična prometna nesreća nedaleko od pariškog aerodroma 30. siječnja prikovala ju je za bolnički krevet.

– Bilo je i prije godina koje su nudile razne izazove, no ništa se ne može usporediti s borbom za život. Rehabilitacija je bila naporna, ali se ni na trenutak nisam predavala. Da, bilo je teških dana, puno suza, ali i smijeha. Stalno sam razmišljala pozitivno i to me tjeralo naprijed.

Sada će se prvo odmoriti, a onda opet na rehabilitaciju, ovaj put u Selce.

– Treba mi odmora. Bilo mi je zaista naporno ovih posljednjih nekoliko dana. Sada se treba vratiti u “real life”. Moram nadoknaditi sve propušteno u ovih 11 mjeseci. Jedva čekam da dođem u Vukovar i provedem nekoliko dana u krugu obitelji. Radujem se i koncertu 29. prosinca koji je organiziran u povodu mog povratka. Pozivam sve koji se žele sa mnom veseliti da dođu u Arenu – rekla je Sandra.

Spremna je hodati sa štakama i do 200 metara.

– Ovisi o danu. Ponekad hodam dva, katkad pet, a ponekad deset metara. Rekord mi je 200 metara, ha, ha! Neopisiv je bio doživljaj kada sam prvi put stala na noge.

Cijelo vrijeme uz nju bio je dečko Mark.

– On igra za švicarsku reprezentaciju i bio mi je velika potpora. Zbog obaveza nije mogao doći sa mnom u Zagreb, ali će sigurno doći na koncert u Arenu. Udaja? Bila je u planu, ali ova nesreća sve je to malo zaustavila. Mladi smo, ima vremena za to – istaknula je.

Kako su protjecali dani rehabilitacije?

– Htjela sam da sve ide puno brže. U nekim trenucima nisam imala dovoljno strpljenja pa me sve to živciralo. Puno vremena provodila sam na fitnessu, na sobnom biciklu, čak sam odlazila vježbati sa skupinom za hodanje. Tamo su bili uglavnom dečki s lakšim ozljedama od mene i uvijek su bili brži. Uh, kako sam ih mrzila – rekla je.

Kako je izgledao oproštaj u Švicarskoj?

– Iskreno, lakše mi je bilo doći u Hrvatsku nego se oprostiti sa svim tim divnim ljudima koji su mi pomagali cijelo vrijeme mog boravka. Za kraj mogu reći da sam spremna za nove izazove, iako znam da neće biti lako – zaključila je Sandra.