Sandra Perković (23) zaokružila je zlatno trojstvo! Europska prvakinja i olimpijska pobjednica postala je i svjetska prvakinja u bacanju diska. Dvojba je zapravo bila vrlo mala, Sandra je bila možda i najveći favorit za zlato u svojoj disciplini uoči atletskog SP-a u Moskvi. A i one koji su dvojili razoružala je prvim hicem - 67,52 metra bili su nedostižni za suparnice. Drugim hicem (67,99 m) učvrstila je vodstvo, do kraja nadmetanja ostalo je tek zanimljivo pratiti tko će biti srebrni i hoće li Sandra prebaciti čarobnih 70 metara.
Umalo kobno slijepo crijevo
Od male, zaigrane djevojčice s Trnovčice Sandra je u sedam godina prošla put do svjetske bacačice broj jedan. Srušila je gotovo sve rekorde osim, naravno, svjetskog, danas nestvarnih 76,80 metara Gabriele Reinch iz DDR-a još iz 1988. godine. Ni jedna bacačica do Sandre nije uspjela objediniti europski, svjetski i olimpijski naslov. I to bez da su se "tresle gaće" u finalu. Na njezinim natjecanjima već odavno nema straha i zebnje, kao dok je Blanka Vlašić skakala u Osaki, Berlinu, Pekingu, Daeguu...
Njezina sportska priča počela je u Pekingu 2006. godine kada je sa 16 godina nastupila na svom prvom velikom natjecanju, juniorskom SP-u u Pekingu. Novine su tek objavile crticu da je bila deseta u svojoj kvalifikacijskoj skupini i da nije ušla u finale. Bacila je 44,14 metara i bila je nesretna jer je samo desetak dana ranije bacila disk šest metara duže. Za vrijeme božićnih praznika 2008. godine borila se za život.
- Skoro sam umrla zbog pogreške liječnika. Dok su druga djeca počela uživati u blagdanima, mene je strašno počeo boljeti trbuh. U bolnici su mi rekli da je crijevna viroza, a zapravo sam imala upalu slijepog crijeva. Drugi put sam došla u bolnici kada se temperatura nije spuštala ispod 41 stupnja - prisjeća se Sandra tih strašnih trenutaka.
Nastavak priče je za film.
- Otišla sam na operaciju ali nije bila uspješna. Bolovi u trbuhu bili su još jači, a onda su mi rekli da imam sepsu. Morala sam na drugu operaciju. Sjećam se da su mami Vesni rekli da 90 posto ljudi ne preživi takvu operaciju i da joj preostaje samo da se moli. Sreća da je moje tijelo bilo jako i preživjela sam - rekla je Sandra.
Ne samo da je preživjela već se za tri mjeseca vratila treninzima, a nakon šest mjeseci osvojila zlato na juniorskom EP-u.
- Sandra će biti olimpijska prvakinja, to vam jamčim - govorio je 2009. Ivan Ivančić, koji ju je trenirao od kadetskih dana.
No, do Londona Sandri se dogodila još jedna prepreka u karijeri. Nakon što je osvojila europsko zlato u Barceloni, 2011. godina počela je pobjedama u Dijamantnoj ligi (Peking, Rim). A onda se dogodila afera sa dopingom. Ivančić i danas tvrdi da nisu krivi, Sandra je u suzama prihvatila kaznu od šest mjeseci.
- Uvijek sam bila protiv dopinga. Nikad takvo što ne bih uzimala. Radije bih se prestala baviti sportom. Nema veze, mogu samo obećati da ću se vratiti jača nego ikada - istaknula je tada.
Ivančić je znao...
Nakon kazne više je nitko nije mogao zaustaviti. Ivančić je ispunio obećanje - osvojila je zlato u Londonu. Novo obećanje Ivančić nije mogao dati. U siječnju ove godine Sandra se razišla s Trenđom, kako ga je zvala. Nije više mogla pratiti spartanski način treninga.
- Nisam više mogla samo trenirati i sjediti doma čekajući novi trening. Meni treba malo opuštanja - rekla je Sandra.
Novi trener postao joj je dečko Edis Elkasević, nekadašnji svjetski juniorski prvak i rekorder u bacanju kugle. Mnogi su govorili da ta kombinacija neće uspjeti jer je Edis trenerski početnik, a dečko i cura često se znaju posvaditi. No, za sada sve ide dobro. Zapravo, odlično!