Nakon što se hicem od 63.75 metara plasirala u diskaški finale Olimpijskih igara, zanimljivu temu načela je dvostruka olimpijska pobjednica Sandra Perković. Naime, ona je svima dala do znanja da nemaju svi atletičari na ovim Igrama jednak tretman kazavši:
- Postoje samo dva atletska stadiona, pa 130 ljudi trenira na samo jednom krugu u samo sat i pol. Ja sam tako bacila samo sedam hitaca na treningu, a u normalnom uvjetima to je oko sto hitaca. A mene prvih nekoliko dana zbog karantene nisu ni pustili na stadion. Žalili smo se i, naravno, nisu nam udovoljili. A Amerikanci svaki dan idu na trening, njih četiri idu na poseban krug i imaju svo vrijeme ovog svijeta.
Ako američki atletičari i atletičarke imaju doista takav protežirani tretman onda je to zacijelo nešto što u povoljniju poziciju dovodi i njihovu diskašicu Valarie Allman, koja je u finale ušla s najboljim rezultatom od 66.42 metra. A upravo ona bi mogla biti i ponajveća konkurentica naše Sandre Perković kojoj su američki prognozeri prije Igara predvidjeli broncu, iza Kubanke Perez i upravo njihove Allman.
No, ako se zna da su Amerikanci još davno prije zakupili jedan atletski centar koji uključuje sadržaje i za oporavak sportaša, i da su lobirajući, možda i dodatno plaćajući, to uspjeli ugurati u olimpijski balon, onda je protiv toga teško bilo što poduzeti. Uostalom, ne kaže se zalud da "novac buši gdje burgija ne može" pa Sandri ne preostaje ništa drugo nego da upogoni sav svoj inat i nadjača takav model djelovanja.
Mi ovdje sada možemo u nedogled postavljati pitanje tko je taj koji je Amerikancima omogućio da taj zakupljeni atletski stadion, koji nije bio predviđen da bude olimpijski objekt, to ipak postane. Ili pak zašto je američkim sportašima dozvoljeno ono što drugima nije, a to je da mogu koristiti i objekt na koji drugi nemaju pravo. Koliko god mi to činili, stanje se neće promijeniti a sve što Sandra može učiniti jest o tome progovoriti nakon finala, na najvećoj medijskoj pozornici, nadamo se s medaljom oko vrata.
>> Sandra Perković otputovala u Tokio
ufff...