Ne računamo li trenera hrvatskog euroligaša Cedevite Veljka Mršića, osim Velimira Perasovića na čelu Laboral Kutxe, u Top 16 Eurolige nema niti jednog drugog hrvatskog trenera. Barem ne među prvim trenerima, onima koji ratuju sa sucima, pozivaju minute odmora i vode taktičke i psihološke bitke na parketu i oko njega.
No, zato je tu Tomislav Mijatović (39), pomoćni trener kod jednog od najvećih trenera današnjice Dušana Ivkovića, u stručnom stožeru turskog košarkaškog giganta Anadolu Efesa. Tomica je zanat učio kod najboljih hrvatskih trenera – Nevena Spahije, Jasmina Repeše i Velimira Perasovića – pa je u jednom trenutku (2010.) bio čak i kandidat za prvog trenera Cibone.
Ured mu je u pivovari
– Peras je mislio da sam spreman za to, a i ja sam se tako osjećao, no kako se to nije dogodilo, više o tome nisam puno razmišljao.
A nije se dogodilo jer tada iza sebe nije imao dovoljno jaku menadžersku podršku pa se odlučio otići trbuhom za kruhom, zajedno s dotadašnjim šefom u Ciboni Velimirom Perasovićem. Izazov ih je odveo u Istanbul, u tadašnji Efes, u kojem Peras odavno nije, a Tomica radi već šestu sezonu.
Znajući ga kao znalca blagog i dopadljivog karaktera, kao iznimno lojalnu osobu poslodavcu, nije nam teško zamisliti zašto je Tomica ostajao u Efesu čak i kada su se glavni treneri smjenjivali, a nakon Perasovića izredalo ih se čak pet (Sarica, Zouros, Mahmuti, Angelou, Ivković).
– Već nakon moje prve sezone, u klubu su mi ponudili da budem njihov zaposlenik, a ne da dobijem onaj klasični trenerski ugovor na deset mjeseci. Dogodilo se to dobrim dijelom i zahvaljujući Perasu koji je ovamo došao sa sjajnim statusom, a vjerujem da ga i danas ima. Ljudi u klubu očito su zadovoljni mnome, ja sam zadovoljan poslom, a nije nevažno što se istanbulski život svidio i mojoj supruzi Marijani.
Za vjerovati je da će se, prije ili poslije, ipak otisnuti i među glavne trenere.
– Ne žurim se. Gledam na to s američkog aspekta. Svaki se trener treba obrazovati, učiti dok god se može od boljih, posebice dok ima priliku učiti od velikog učitelja kakav je Dušan Ivković. A on mi je po svom dolasku ponudio da budem trener druge momčadi Efesa, što sam prošlu sezonu i činio. Zapravo, radio sam dvostruki posao jer sam ujedno radio i posao jednog od Ivkovićevih pomoćnika, a od prošlog ljeta sam ipak samo član stručnog stožera prve momčadi jer je u takvom ritmu igranja bilo previše posla.
Najveći dio radnog dana Mijatović provodi u krugu jednog od pogona ponajveće turske pivovare Anadolu Efes.
Naučio teški turski jezik
– Tu su njihovi uredi odnosno upravna zgrada i konferencijski saloni. Ovo je više upravni sektor, a velike punionice su izvan grada, premda je i ovdje jedan manji dio.
Mijatović se u Efesu i Istanbulu približno dobro snašao. Čuli smo ga kako priča na turskom bez imalo zamuckivanja.
– Ne bih rekao da sam naučio turski, već da se snalazim u njemu. To je iznimno težak jezik, a ja za školsko učenje nemam vremena, no voljan sam slušati i učiti od sugovornika, a oni to ovdje cijene.
Voljan je učiti, ponajprije u košarkaškom smislu, i Dario Šarić. Kako se osobi koja ga svaki dan vidi na treninzima čini njegovo igračko sazrijevanje?
– Dario je u odličnim rukama, jer za igrača je dragocjeno imati priliku učiti od trenera Ivkovića kroz čije je ruke prošao velik broj europskih NBA igrača. A uz Darijev izniman radni mentalitet za njega brige nema. Radi se o atipičnom, specifično pozitivnom mladom igraču koji želi učiti svaki novi dan. On ne plijeni pažnju samo talentom nego i radnim navikama i samokritikom. Da pitate u svlačionici bilo koga tko im je među dražim suigračima, reći će vam da je to Dario.
Je li Šarić spreman za NBA?
– Premala sam riba u moru da bih to rekao, a i nisam vidovnjak, ali vam mogu reći da je Dario izabrao dobar put. Ovo je najbolji odabir, raditi dvije godine s takvim trenerom kod kojeg ima priliku učiti i na vlastitim pogreškama.
A Tomica je čak pet puta imao priliku učiti od NBA trenera.
– Održavam prijateljske odnose s NBA svijetom pa sam posljednje tri godine bio u stožeru Spursa za Ljetnu NBA ligu, a prije toga sam to činio još dvaput.
Mijatović je američki đak ne samo u košarkaškom, nego i akademskom smislu.
– Školovao sam se u SAD-u od 1993. do 2000. Išao sam tamo jednu godinu srednje škole, četiri godine studija i dvije godine na poslijediplomski.
* Cijelu priču čitajte u tjedniku Max!