Dok se cijeli svijet oprašta od najveće sportske ličnosti 20. stoljeća, mi smo pokušali potražiti Hrvate koji su s preminulim velikanom Muhammadom Alijem bili u bilo kakvom doticaju. Poznavajući njegovu socijalnu okretnost, nazvali smo bivšeg olimpijca Damira Škaru da ga pitamo je li se ikad upoznao s Najvećim.
– Nakon SP-a u Renou 1986., ostao sam još nekoliko mjeseci u SAD-u pa sam na jednom primanju u Los Angelesu imao prilike biti u njegovoj blizini, no fotografirati se nisam uspio jer to nije bilo vrijeme idiot-kamera i pametnih telefona. I nesretan sam što nemam fotografiju s takvim velikanom, rekao bih karizmatikom. On je bio iznadprosječno inteligentan i dalekovidan čovjek koji se konfrontirao s establišmentom svake vrste.
Idrizi lažni tjelesni čuvar
Poput Škare, ni bivši europski profesionalni prvak Željko Mavrović nije nikad razgovarao s Alijem, ali je on i njemu bio uzor.
– Ja sam živio na njegovoj knjizi “Ja, najveći” koja mi je bila kao radna bilježnica. U njoj sam držao svoje sličice, crteže, znakovlje. Kao i mnogi, i ja sam ga pokušavao kopirati, no takvu eleganciju, mekoću i brzinu ispucavanja dosad još nitko nije uspio spojiti.
Leonard Pijetraj, aktualni hrvatski boksački izbornik, bio je blizu Aliju, ali u suparničkom taboru.
– Jednom sam u Njemačkoj sekundirao nekoj Šveđanki koja se borila protiv Alijeve kćeri Laile. No, preko Don Kinga, dok sam vodio Preskara, upoznao sam čovjeka koji mu je kuhao, a taj gospodin mi je kazao da Ali nije jeo puno mesa, ali da je volio pojesti janjetinu.
Enver Idrizi, dvostruki europski prvak u karateu, ispričao nam je i anegdotu kako je prije pet-šest godina uspio doći do Alija, u vrijeme kada nitko nepozvan u njegov krug nije mogao ući.
– Za vrijeme WBC-ove konvencije u meksičkom Cancunu ja sam bio gost kao karataški prvak. Ali je već tada bio poprilično bolestan i nije mu bilo lako prići pa sam se njegovim meksičkim zaštitarima predstavio kao njegov novi tjelesni čuvar i oni su nasjeli. Kada sam ušao u prostoriju pozdravio sam sa “selam alejkum” i kazao da sam s Kosova. I supruga i kći odmah su ustali i poželjeli mi dobrodošlicu te me posjeli pokraj Alija. A on je onom svojom drhtavom rukom uhvatio moju i neko vrijeme me nije puštao. Nekoliko idućih dana stalno sam bio uz njih, a nitko izvan tog kruga nije zapravo znao tko sam. U međuvremenu sam ga sreo još nekoliko puta, na tim boksačkim konvencijama, a posljednji put lani u Las Vegasu kada se vidjelo da je jako bolestan – prenio nam je svoje doživljaje Idrizi, koji danas živi u Njemačkoj.
Sheen upoznao Jakova i Alija
U vrijeme kada je bio puno zdraviji, s Alijem je osobni kontakt ostvario i naš poznati filmski redatelj Jakov Sedlar.
– Prije 20 godina moj prijatelj glumac Martin Sheen pozvao me u Boston na dobrotvornu priredbu za prikupljanje novca za školovanje siromašne crnačke djece. Kada mi je rekao da ćemo moj sin Dominik i ja biti za istim stolom s Muhammadom Alijem, bio sam sretan što ću moći upoznati heroja svoje mladosti. Imali smo priliku razgovarati o nizu tema, a Dominik ga je pitao za Chuvala, na što je Ali podigao palac gore i rekao: “Sjajan borac, sjajan. Ludi Hrvat! Najčvršći protivnik s kojim sam se ikad borio.” Već tada je govorio usporeno, ruke su mu se tresle i bilo mi je teško prihvatiti činjenicu da više nije onakav kakav je bio dok smo svi navijali satove kako bismo ga gledali usred noći – zaključio je Serdar.
kontraš..znao je on i za kosovo i za hrvatsku..čuvalo mu sigurno nije rekao da je iz pljugoslavije a idrizi isto tako...