Kada upoznate posvećene mlade ljude kao što su Bruna Duvančić i Ivan Šapina, najnoviji hrvatski medaljaši na Svjetskom prvenstvu u tekvondou, čovjek ne može ne biti sretan. Jer oni doista zrače pozitivom.
A 18-godišnja splitska maturantica osvojila je svoju prvu svjetsku medalju (broncu) u težinskoj skupini (49 kg), u kojoj se svjetski proslavila jedna njezina klupska kolegica (trostruka prvakinja Europe Lucija Zaninović).
Samopouzdanje kao kuća
S obzirom na to da je s nevjerojatnom lakoćom pobijedila bivšu svjetsku prvakinju Stanković, a potom i odličnu Vijetnamku Truong, koja je netom prije eliminirala braniteljicu naslova Meksikanku Souzu, pitali smo je odakle joj toliko samopouzdanja sa samo 18 godina?
– Za to su zaslužni moji treneri i sparing-partneri. Mi u našem klubu i odrastamo tako da vjerujemo u sebe i tim koji stoji iza nas, odrastamo u uvjerenju da se sve može kada se vjeruje u sebe.
Nakupilo se vjere u rezultate teškog rada.
– Jest i zato bih htjela zahvaliti trenerima Toniju Tomasu i Veljku Lauri, sparing-partnerima, svojem timu.
Uoči samog polaska na SP radost nastupanja Bruni je pokvarila ozljeda šake njezine sestre blizanke Ivane, koja u Baku nije ni doputovala. A riječ je o djevojci koja je na prošlom Svjetskom prvenstvu bila brončana u kategoriji do 53 kilograma.
– Teško mi je palo što je nema ovdje, no to nije izazvalo nikakav poremećaj u mojoj glavi. Znam da je ona uz mene, i ja uz nju, i da ćemo jednom i zajedno pokazati koliko vrijedimo.
Je li najveći obiteljski san da njih dvije jednog dana na Svjetskom prvenstvu obje izbore medaljaško postolje?
– Naravno. A sanjamo i olimpijsko postolje. Za to radimo i svako se jutro s tim ciljem budimo. Mi to, sa svojim timom, želimo ostvariti.
Ima li većeg gušta u sportu nego imati sestru blizanku koja se bavi istim sportom i koja je jednako kvalitetna?
– Da, to je doista veliko zadovoljstvo. Jedna drugoj smo motivacija i guramo jedna drugu do krajnjih granica. To je baš ljubav koju se ne može opisati. Mi smo po cijele dane skupa, osim kada smo u školi.
GALERIJA Olimpijska pobjednica Matea Jelić izborila prvu svjetsku medalju
A današnje maturantice razdvojila je odluka oko srednjih škola.
– U osnovnoj školi išle smo u isti razred i sjedile u klupi, ali razdvojile smo se nakon upisa u srednju školu. Ona se odlučila školovati za dentalnog tehničara, a ja sam upisala Opću gimnaziju “Marko Marulić” i sljedeći korak mi je studij kineziologije.
A Brunin reprezentativni kolega Ivan Šapina po tko zna koji put pokazao je da ima čelične živce. A njegov radni dan, onaj u kojem je dospio do finala SP-a i osvojio srebro, imao je nekoliko trilerskih završnica.
– Nakon lakše predstave u prvom kolu, tri sljedeće borbe dobio sam u tri runde, što dovoljno govori koliko je bilo teško. Išao sam do kraja, izvukao maksimum, no u finalu protiv Korejca ipak nije išlo.
VEZANI ČLANCI:
Ivan od čeličnih pluća
A Ivanova silina bila je zapažena i sa strane pa mu je jedan od egipatskih trenera komplimentirao ovako:
– Ti si sve svoje protivnike umarao. Išao si stalno naprijed, a oni su “umirali”.
Dakle, valja nam pohvaliti i sustav treninga u Marjanu.
– Tijekom dvotjednih završnih priprema imali smo po četiri treninga dnevno.
Premda ga je finalni poraz od Kanga zabolio, već sutradan uživao je u dometu karijere. Koliko ovaj finale SP-a znači u bodovnoj utrci za OI u Parizu?
– U predolimpijskoj godini SP donosi najviše bodova i ja vjerujem da ću ostati među tri najbolje plasirana na olimpijskoj rang-listi.
Najvažnije je biti među najboljih šest za izravan plasman.
Kao i sve svoje dosadašnje medalje, europsko zlato i broncu te svjetsku broncu, i ovo je odličje Ivan posvetio posebnoj osobi koja za njega navija zajedno s anđelima.
– I ovaj uspjeh posvetio sam ocu, obitelji pa tako i mom tetku koji sada najviše treba podršku.
Kazao je to Ivan s knedlom u grlu pa nam je bila jasna težina ove poruke.
Bravo !