Bez ambicija da to proglasimo nekim svjetskim čudom, činjenice ipak kažu da je Gorica najmanji klub koji se plasirao u polufinale Ćosićeva kupa. Lani je to pošlo za rukom Zaboku, no to je ipak dugogodišnji prvoligaš za razliku od Gorice koja je lani bila drugoligaš.
Četvrtfinalnu pobjedu nad Splitom i najveći uspjeh u povijesti ovog malog kluba trenerski potpisuje Josip Sesar (41) kojem je ovo pak najveći uspjeh u njegovoj mladoj trenerskoj karijeri.
- Nakon četvrtfinalne pobjede nad Splitom na Gripama, stigle su nam brojne čestitke od Velikogoričana pa tako i od Nenada Črnka, predsjednika Nogometnog kluba Gorica koji predstavlja najugodnije iznenađenje u Prvoj HNL.
U čemu je tajna ovosezonskih uspjeha velikogoričkog loptačkog sporta? Pa Turopoljci su u nogometu na Poljudu nadigrali Hajduk, a u košarci na Gripama Split.
- Prije svega u ljudima iz Zajednice sportskih udruga na čelu s Goranom Kovačićem i Gradu na čelu s gradonačelnikom Draženom Barišićem. Oni i njihovi ljudi vole sport i paze na sportaše, a i Velika Gorica kao grad je jedna zdrava sredina u kojoj se ja ugodno osjećam.
A da nije tako vjerojatno se ne bi vratio u taj klub dok je on bio drugoligaš?
- Otišao sam jer smo imali neki kratki spoj. Možda sam ja očekivao iskorak u vidu pojačanja, no vratio sam se jer sport u ovom gradu vode ljudi koji stoje čvrsto na nogama, razumiju sport i žive sport. Potpisuju se ugovori za onoliko koliko se ima, nema tu megalomanskih zahtjeva i prohtjeva i zato bih volio raditi u ovom projektu, uz jedno do dva pojačanja.
O proračunu kluba Sesar nije htio govoriti jer neki od njegovih igrača ne igraju radi novca već radi igračke afirmacije. No i unatoč tome, Josip je uspio složiti zanimljivu momčad.
- Ja sam kod pokojnog Boška Pepsija Božića prošao veliku školu ne samo kao igrač nego i što se tiče slaganja momčadi. Ne možeš uvijek potrefiti sve igrače, no tražio sam mlade i potentne pa tako imamo šest-sedam igrača ispod 22 godine, jednog od 24, a ostali su iskusniji.
Ironija sudbine je htjela da u istoj godini preminu trener i klub u kojem se afirmirao.
- Dok je Pepsi bio živ ja sam znao s vremena na vrijeme otići do njega u starački dom, a ponekad bih ga nazvao, i baš mi nedostaju ti naši razgovori. On me školovao kao igrača, igrački i odgojno, a kada sam ušao u trenerske vode davao mi je smjernice i savjete.
>> Hrvatska klapa himnom otvorila NBA utakmicu u kultnoj njujorškoj dvorani, plesao se i linđo
S obzirom na to da je on kao igrač bio poznat kao snažan individualac, do koje mjere kao trener dopušta igračke slobode?
- Do te mjere dok se ne ugrozi momčad i dok se igra za igrača u boljoj poziciji. Uvijek se može dogoditi jedan nerezonski šut, no ako je takvih par napada u nizu to ne dozvoljavam. Pa premda on i ne bio vrstan šuter, uvijek se mora igrati na igrača koji je u boljoj poziciji.
Sesar je ponovo trener negdašnjem supertalentu Mazalinu (21, 204 cm), igraču kojeg je vodio dok je ovaj bio Cibonin kadet. Nažalost, krivi izbor klubova (Cedevita, Zadar, Zaragoza, Spars Sarajevo) doveo je do toga da Lovro sam poželi igrati za skromnog hrvatskog prvoligaša Goricu.
- Lovro je jako vrijedan igrač i dobra osoba i za njega još uvijek nije kasno. No, on mora početi preuzimati odgovornost na sebe, mora u igri biti drskiji, mora se nametati. U kadetskoj košarci to je činio, a u seniorskoj košarci treneri više nisu oslanjali igru na njega i on se tu pogubio.
Ne bude li njegova Gorica igrala finale Ćosićeva kupa, taj isti finale Sesar bi trebao sukomentirati u programu Arene Sport. Je li mu to posao u fušu ili zabava?
- Ako pogledate kroz moju karijeru vidjet ćete da je meni košarka bila sve osim posla. Meni je gušt komentirati utakmice jer ja bi ih svakako gledao, a ovako imam priliku podijeliti neka svoja razmišljanja s javnosti. No, primarna mi je trenerska karijera i ja sada živim košarku.
Je li njegov cilj ponovo se vratiti u Cibonu, ali ovaj put kao seniorski trener. Jer, svi naši uspješni trenerski internacionalci (Petrović, Repeša, Spahija, Perasović) bili su i treneri Cibone.
- Cibona ima svog trenera i bilo bi nekorektno o tome govoriti, a ima još trenera u Hrvatskoj koji bi to mogli biti. Uostalom, u ovom poslu nema dugoročnog planiranja pa ideš od utakmice do utakmice. Svako od nas ima svoje potajne želje, no puno je lakše reći igraču da želi igrati za Cibonu nego treneru. Igračkih je pozicija više, a trenerska je samo jedna.
Nakon što je asistirao izborniku Anzuloviću tijekom dviju gostujućih pobjeda (Italija, Rumunjska), Sesara u rujanskom kvalifikacijskom prozoru u stručnom stožeru reprezentacije više nismo vidjeli. Obje strane o tome se ne izjašnjavaju javno, a imalo bi se tu štošta za reći, te Sesar kazuje samo ovo:
- Ja sam zahvalan Savezu i Zuli što su mi pružili priliku, no istovremeni rad u klubu i reprezentaciji ide na štetu kluba. A ja sam uoči sezone imao 4-5 ozlijeđenih igrača i morao sam se posvetiti momčadi umjesto da budem na pripremama reprezentacije.
>> Pogledajte kako su mladi košarkaši nakon osvojenog zlata zapjevali Lijepu našu u Novom Sadu
Sesar je puno obećavao. Na žalost nije ostvario karijeru koju je mogao i trebao. Puno sreće u trenerskoj karijeri . Pratim ga i kao dobrog sukomentatora .