U Poreču je trijumfirao Splićanin Dino Prižmić, a Rovinj je pripao još jednom našem 17-godišnjaku, ali osječkom, Mateju Dodigu. A oba puta je u konkurenciji parova do naslova stizao Luka Mikrut. Istarska rivijera tako se još jednom pokazala kao inkubator hrvatskih teniskih talenata. Jer Dodig će s bodovima osvojenim u Istri (1 za drugo kolo Poreča i 15 za naslov u Rovinju) napraviti skok na ATP listi od čak 753 mjesta i prvi put u karijeri ući u Top 1000. Točnije bit će 876. na svijetu; u konkurenciji vršnjaka već šesti.
U Poreču sam vidio da mogu
– Matej zbilja ima sve predispozicije da bude veliki tenisač. U Rovinju je uvjerljivo, bez izgubljenog seta, stigao do naslova iako se sastajao s ozbiljnim suparnicima kao što su Austrijanac Pichler i Talijani Tabacco i Arnaboldi. Uz to vrlo je skroman, dolazi iz krasne obitelji, koja nije bogata pa teško može pratiti Matejevo tenisko odrastanje. Zasad se nekako krpaju, nešto dobivaju i od Saveza, ali trebat će ozbiljnog financijera ako žele da Matej ima i osobnog trenera – kaže nam direktor Istarske rivijere Branimir Horvat.
I što nam je ostalo drugo nego stupiti u kontakt s mladim Osječaninom i kroz opširniji ga razgovor približiti našim čitateljima, posebno onima koji vole sport, vole tenis i znaju kako je trnovit put teniskog odrastanja. Za početak smo ga zamolili da nam da svoje viđenje finalnog dvoboja s Arnaboldijem, koji je dobio sa 6:0, 6:2.
– U finalu sam igrao onako kako sam želio i baš sam zadovoljan. Retern mi je bio jako dobar, najbolji, i zato sam imao toliko breakova protiv Arnaboldija. A zapravo, sličan sam tenis igrao cijeli tjedan – kaže Matej.
Jeste li očekivali ovako uvjerljive igre i naslov već na svom drugom profesionalnom turniru?
– Uoči početka Istarske rivijere nisam to očekivao, ali kad sam na prvom turniru u Poreču vidio da se mogu nositi s konkurencijom, onda sam i ambicije u nastavku postavio na višu razinu. Možda baš naslov ne, ali očekivao sam dobar rezultat.
Istarska rivijera nastavlja se ovaj tjedan u Opatiji, možete li ponoviti pothvat iz Rovinja?
– Mislim da mogu. Dobro mi ide i nema razloga da tako ne bude i u Opatiji.
Već ste ušli u Top 1000 profesionalnog tenisa, kanite li i dalje igrati i juniorske turnire ili ćete se sasvim prebaciti na profesionalni kolosijek?
– Moram sjesti sa svojim timom i vidjeti kako dalje. Najradije bih još, prije oproštaja, odigrao Roland Garros i Wimbledon u juniorskoj konkurenciji, ali da bih imao plasman za to, morao bih odigrati još neke juniorske turnire. Vidjet ćemo.
Trenirao sam s Donnom
Kako ste uopće postali tenisač, kako je izgledao vaš početak?
– Počeo sam s pet-šest godina. Baka mi je kupila teniski reket i njime sam nabijao loptice po zidu. A jednom me pogledao tatin bratić, koji živi u SAD-u, i vidio je da sam prilično dobar u tome, pa me odveo u Teniski klub Olimpiju.
Ondje je počela i Donna Vekić, jeste li se često sretali s njom?
– U posljednje vrijeme ne, ali trenirao sam s njom nekoliko puta jer s njom radi moj bivši trener Stjepan Pavičić. Drago mi je da Osijek postaje uspješan i u tenisu.
No, odnedavno ste zapravo Lošinjanin, ondje provodite cijelo vrijeme, trenirate u teniskoj akademiji Ivana Ljubičića, kako vam je tamo?
– Odlično. Zadovoljan sam. Trenirao sam s Ivanom više puta, on često dolazi u akademiju i dao mi je neke naputke. A inače za mene je zadužen Luka Cvjetković.
Kako provodite slobodno vrijeme u Lošinju, je li vas možda zarazio ribolov?
– Nije, nisam za to. Kad sam slobodan, s prijateljima malo prošetam, odemo na pizzu ili sladoled
A škola?
– Učenik sam trećeg razreda privatne gimnazije Gaudeamus u Osijeku. Ona je prilično fleksibilna, pa nastavu mogu pratiti online.
Je li vam Ivan Dodig u nekom srodstvu?
– Nije mi ništa iako je moj djed iz tih krajeva oko Međugorja.
Bavi li vam se još tko u obitelji sportom?
– Sestra je tri godine mlađa i radije se druži s prijateljicama. A ni roditelji nisu bili neki sportaši, onako više rekreativno.
Koja vam je omiljena podloga?
– Zemlja. Na njoj sam i počeo, a i sad najviše treniram. No, dobro se snalazim i na ostalim podlogama, a na travi se baš lijepo osjećam – otkrio nam je Matej.
Njegov prvi trener Domagoj Wagner kazao je za Mateja da “ima talent i zlatnu ruku”, i to se sad i potvrđuje