Svjetskoj prvakinji u tekvondou Ani Zaninović nizale su se slike s natjecanja u Južnoj Koreji, ali i slike fanatičnog oporavka nakon operacije prednjih križnih ligamenata prije dvije godine.
– Ovo je najljepši osjećaj na svijetu. Kad sam bila na postolju, dok sam slušala himnu, sve mi je prošlo kroz glavu. Imala sam težak put, ali svoj život ne bih mijenjala. Sada me čekaju kvalifikacije za Olimpijske igre u Londonu, nadam se da ću dobiti prigodu da predstavljam Hrvatsku na tome natjecanju – kaže Ana, koja je uoči SP-a trenirala i do četiri puta dnevno.
Ovaj je put bila u glavnoj ulozi, sestra blizanka Lucija, europska prvakinja, stajala je otraga. Premda i njezino peto mjesto nije neuspjeh.
– Nisam bila dobra, ali nakon Anina zlata lakše sam prebrodila svoj rezultat – kazala je Lucija.
A Ana je dodala.
– Mi ćemo uvijek biti sestre Zaninović.
Zanimljive su njihove karijere. Izmjenjuju se u medaljama, Lucija je 2006. godine bila brončana na Svjetskom kupu, godinu dana kasnije Ana je postala svjetska doprvakinja, 2010. godine Lucija je postala europska prvakinja. I sada Ana svjetska prvakinja. Niz bi trebao biti nastavljen u Londonu, u kojem sestre žele predstavljati Hrvatsku. No, do Londona se tek trebaju probiti, ondje ima mjesta samo za dvije hrvatske predstavnice.
– Daj, Bože, da London bude trenutak kad će se sve poklopiti i da obje slavimo. Za sada nam zajedničke medalje nisu suđene – zaključila je Ana Zaninović.