- Želio sam prekinuti s nogometom. Bio sam u teškoj depresiji, ostao sam na kraju sasvim bez tjelesne snage. Jednom prilikom sedam dana u komadu nisam spavao - izjavio je hrvatski reprezentativac.
Poznato je da je najteže trenutke karijere Šimunić proživljavao otprilike prije deset godina. Sport Bild navodi da je riječ o razdoblju kada je igrao za HSV i Herthu. U Berlin je iz Hamburga prešao u siječnju 2000. godine.
Psihijatar, dr. Gerd Driehorst kazao je u izjavi za isti magazin da 2001. godine, na upit gdje se vidi za šest godina, Šimunić nije imao odgovor.
- Svaki je dan bio u paničnom strahu od neuspjeha. Nije imao samopouzdanja. Jedna pogreška na treningu i bio bi razoren, dovodio sve u pitanje. Uništavao se - kazao je Driehorst.
Istraživanje Sportskog sveučilišta u Kölnu pokazalo je da Šimunić i Robert Enke, prošlog tjedna tragično preminuli golman Hannovera, nisu bili izdvojeni slučajevi. Od 2006. godine do danas korištenje lijekova protiv depresije utrostručilo se među sportašima.
- Sve više i više sportaša ne može podnositi mentalni pritisak i stoga im se propisuje liječenje antidepresivima - izjavio je prof. Mario Thevis.
Dosad poznati slučajevi depresije među vrhunskim sportašima svakako su oni Andrea Agassija, Gianluigija Buffona, Adriana i Svena Hannawalda. Sve to dokazuje da je depresija istinska pošast vrhunskog sporta.