Kad u hrvatskoj košarci (a i šire) spomenete prezime Repeša, prva pomisao je Jasmin Repeša, nekadašnji izbornik i trener vodećih hrvatskih (Cibona, Split, Cedevita), ali i uglednih europskih klubova (Fortitudo, Benetton, Milano, Unicaja). No na trenersku scenu stigao je novi Repeša, Jaskov sin Dino.
Naslijedio trenerski gen
A riječ je o nadarenom mladom stručnjaku (30) koji zanat peče u češkoj klupskoj košarci. I to mu sasvim dobro ide jer je još prije dvije sezone bio proglašen za najboljeg trenera tamošnje lige, tada kao trener Praga, a dobro kotira i sada kao trener Pardubica.
– Cijelu sezonu smo četvrti, peti, a cilj nam je da uhvatimo četvrto mjesto i prednost domaćeg terena u četvrtfinalu doigravanja.
U četvrtfinale jednog natjecanja Pardubice su se već plasirale.
– Ušli smo među osam najboljih u Alpe Adria kupu kamo se probio i jedan hrvatski klub, Šibenka. Nažalost, Furnir, Zabok i Škrljevo nisu.
Na žalost igrača i trenera, riječ je o "autobusnoj ligi" klubova iz Češke, Slovačke, Austrije, Slovenije, Poljske, Hrvatske i Rumunjske.
– Na sve utakmice putujemo autobusom pri čemu zna biti i nezgodnih putovanja jer se na ta gostovanja ide usred tjedna. Lani smo igrali finale i izgubili od slovačkog kluba Levicki.
Kakva je pak češka liga?
– Na razini hrvatske lige s abaligašima. Financijski je jako stabilna i u tom smislu nema gornjeg i donjeg doma. Jer i oni slabiji klubovi uzimaju po četiri-pet stranaca i nema lakog gostujućeg terena. Nymburk je financijski pao, a drugi su se digli pa je sada liga vrlo ujednačena.
Kakvim proračunom raspolaže?
– Oko 300.000 eura, nekih 10 posto manje od hrvatskih abaligaša.
Prošlo ljeto na Eurobasketu Repeša junior bio je pomoćnik izborniku Mulaomeroviću.
– Zahvalan sam Muli koji me zvao. Za mene je to bilo sjajno iskustvo. Ja jesam bio pomoćnik Mršiću u euroligaškoj Cedeviti, no ovo je ipak bio nikad jači Eurobasket.
Tek mu je 30, a već je 10 godina trener.
– Bio sam pomoćnik Jusupu u KK Zagreb, a potom tri godine u Cedeviti. Vodio sam mlađeuzrasne reprezentacije BiH, Hrvatske i Češke i evo me već pet godina u češkoj klupskoj košarci. Želja mi je jednog dana biti trener euroligaške razine, no treba ići korak po korak i onda će dolaziti i dobre ponude.
Koliko se često čuje s ocem, koji je trener Scavolinija, i raspravljaju li o utakmicama koje su vodili?
– Čujemo se često, no teme su nam više obiteljske nego košarkaške. Više ja pratim njegove nego on moje utakmice i vidim da mu ide jako dobro jer je četvrti u Italiji.
Koliko je sin pokupio od oca priznatog stručnjaka?
– Ono što sam najviše pokupio jest pristup poslu, profesionalnost, metodiku rada, kako pripremiti trening i utakmicu. Taj dio trenerskog posla je malo zapostavljen. Treneri danas sve više vole biti "player coaches", oni koji su dobri s igračima pa se zapostavlja onaj dio koji igračima nije toliko drag. A to su neka obrambena načela koja treba drilati, stalno prolaziti. Danas je to kod mnogih, ajmo ih zagrijati pa neka na treningu igraju, njima je to draže. Možda to na višoj razini i nije toliko potrebno, no na ovoj razini na kojoj ja radim takvi su trenažni "protokoli" neophodni.
Možda otac i ja zamijenimo uloge
Jednom nam je Dino spomenuo da je zbog oca i njegovih trenerskih selidbi promijenio više od 10 škola.
– U vrtić i prvi osnovne sam išao u Turskoj, u drugi u Splitu, u treći osnovne u Zagrebu, u Bologni od četvrtog do šestog razreda, a u Rimu sedmi i osmi. Onda sam u Zagrebu išao u prvi i drugi srednje pa u Trevisu završio srednju školu. Nakon što bih u nekom novom okruženju stekao prijatelje, otac bi rekao da idemo dalje. S vremenom sam to prihvatio pa mi je postalo i zanimljivo to učenje novih jezika. Sada ih govorim šest, nisam ih učio u školama stranih jezika, već sam to u okruženju u kojem sam odrastao. Uz hrvatski, govorim sada i češki, a otprije španjolski, talijanski i francuski koji sam učio kao obvezan na talijanskom sjeveru.
Bi li htio biti pomoćnik ocu?
– Bio sam to jednu sezonu u Cedeviti kada smo osvojili u Hrvatskoj duplu krunu i igrali finale ABA lige. No vrlo rano sam postao glavni trener, s nepunih 26 tako da više nije bilo ni potrebe da nešto skupa radimo. No tko zna, možda zamijenimo uloge pa on meni bude savjetnik.
Oko izbora košarkaše godine nije imao potrebe savjetovati se s ocem. Prednost je dao Zupcu.
– Startna je petica u vrlo dobroj NBA momčadi, a potvrda statusa je i novi trogodišnji ugovor koji je potpisao. Njegov trener je shvatio njegove kvalitete pa je odustao od "small balla", igre s lažnim peticama kojoj mnogi NBA treneri pribjegavaju. Na drugom mjestu mi je Bogdanović, godinama najbolji igrač naše reprezentacije, a ove je godine i lider svoje NBA momčadi. Za Hezonju se povratak u Europu pokazao punim pogotkom. Vrlo radišan igrač koji i u slobodno vrijeme živi košarku. Simon je vrhunski igrač i još bolji čovjek i drago mi je da je odlučio završiti karijeru u Hrvatskoj što bi bilo dobro i da drugi naši internacionalci čine. Peti mi je Jaleen Smith, profesionalac od glave do pete, u reprezentaciji ekstremno motiviran, kao da je rođen u Hrvatskoj.
Bilo bi dobro da je najmanje jezika naučio od oca jer tkavog vulgarnog prostaka je čak i na ovoim prostorima teže naći, još uvijek zvone one odvratne psovke na time-outima s reprezentacijom.