Još jedan bivši reprezentativac, 40-godišnji Jerko Leko, upušta se u prvoligašku trenersku avanturu, na klupi Lokomotive. I dok su bivši vatreni Zoran Mamić i Nenad Bjelica već prvoligaški trenerski veterani, Leko će biti debitant.
Prilika se otvorila iznenada, nakon odlaska Gorana Tomića u Kinu, pa je Leko povučen s posudbe u Dragovoljcu. Pamtit će ga kao trenera s najkraćim stažem u povijesti Dragovoljca. Odradio je samo dva treninga.
– Tako je ispalo; trebao sam u Dragovoljcu ostati do ljeta, ali Tomić je praktički preko noći dobio ponudu i ja sam morao natrag na Kajzericu. Kada sam preuzeo Dragovoljac, u fokusu mi je bila utakmica s Croatijom iz Zmijavaca 15. veljače, a sada ću do tog datuma s lokosima već odigrati šest utakmica – počeo je svoju priču Leko, reprezentativac s 59 nastupa za Hrvatsku, uvijek srdačni, skromni i korektni dečko sa Savice, Dinamovo dijete na čiji su nogometni razvoj, reći će sam, najviše utjecali treneri Kobeščak i Rora.
Sammir ima još motiva
Jerko je u završnoj fazi studija na Nogometnoj akademiji HNS-a, zajedno s Pletikosom, Olićem..., do kraja godine steći će licenciju Uefa Pro, a trenerski se kalio kao pomoćnik Ivkoviću i Tokiću u prvoj momčadi Lokomotive te kao trener juniora lokosa.
– Šestoricu mojih juniora zatekao sam u prvoj momčadi; Šimića, Aliyua, Mersinaja, Cokaja, Tucija i Brezinu, te trojicu s kojima sam igrao, Sammira, Pivarića i Jelavića – ističe Leko.
Kako ćete tretirati 33-godišnjeg Sammira, ima li još motiva u njemu?
– Obavio sam razgovor sa Sammirom. Njegov stav je da nije gotov s nogometom, u njemu ima još motiva, ima veliku želju i spreman je raditi. Takvoga igrača kakav je Sammir treba njegovati, ali sam mu i kazao kako dosta očekujem od njega.
I to pod onim osnovnim uvjetom s kojim sam se susreo kada sam došao u Kijev, po onoj filozofiji legendarnog Lobanovskog: samo je spreman igrač dobar igrač.
Jeste li voljeli igrati sa Sammirom?
– Meni kao zadnjem veznom nikada nije bio problem istrčavati neke dionice i za njega jer sam znao da će on riješiti utakmicu. A riješio ih je puno...
Što trener mora posjedovati osim neophodnih taktičkih finesa, repertoara vježbi i suhoparnih nogometnih zakonitosti?
– Meni je iznimno važna komunikacija s igračima. Uvijek ću dopustiti igraču da mi se obrati, da pita za svoj status, za moje planove s njim i otvoreno ću sa svakim razgovarati bez fige u džepu. No, ne volim igračeve kuknjave i žalopojke. Za mene su trening i teren sve, osnovna podloga za pripremu utakmice.
A dobra komunikacija je korisna nadogradnja. I nisam tip dvoličnoga trenera koji će igraču obećavati brda i doline samo da bi ga kratkoročno umirio ili zadovoljio. Moj pristup je pošten i iskren; nikad ti neću najaviti ili obećati nešto što ne mogu ispuniti. Na taj način i igrač stječe povjerenje u trenera i onda ga neće iznevjeriti.
Jeste li imali takvoga trenera ikada?
– Najbolji odnos imao sam s trenerom u Monacu Ricardom Gomesom, s kojim smo svi mi igrači bili toliko bliski da smo se, kada mu je prijetila smjena, svi skupili i čvrsto odlučili stati iza njega i na terenu pokazati koliko nam je stalo da ostane. I uspjeli smo napraviti rezultatski pomak – prisjeća se Leko.
U igračkoj karijeri nadmetao se s najvećim zvijezdama svjetskog nogometa, među ostalim s brazilskim i portugalskim Ronaldom, Messijem...
– Moja pozicija na terenu zahtijevala je sudare s najboljim igračima, obično desetkama, ideolozima, pa sam tako išao na Bergkampa, Riquelmea, Recobu, Emrea..., a najteže mi je bilo čuvati virtuoza Zidanea. Bilo je to na Euru 2004. u Portugalu. Bio sam igrač koji se nije zadovoljavao samo pukim blokom na suparničkog igrača, nego sam uvijek tražio kontakt, duel, želio sam da me igrač osjeti, i uvijek išao na oduzimanje lopte. Bilo je tu puno faulova, žutih kartona, ponekad se zalomio i poneki crveni...
Tek sam na početku
Antologijski su bili dvoboji s Ronaldom u Maksimiru 2011. godine, kada ste izludjeli Portugalca?
– Sa svojim sinovima, 9-godišnjim Carlosom i 6,5-godišnjim Leonom, koji obojica treniraju u Lokomotivi, znam pogledati snimku te utakmice. Zezaju me: “Tata, premotaj natrag na ono kad si ga udario...”, pa se zajedno smijemo. Sinovima sada zvuči nestvarno da sam igrao protiv takvih igrača, usto zajedno s Modrićem i drugim zvijezdama, kao da je to bilo ne znam kako davno – kaže Leko.
Nije rijedak slučaj da igrači Lokomotive idu u Dinamo, ali se samo jednom dogodilo (Jurčić) da se trener lokosa s Kajzerice preseli u Maksimir. Hoćete li ići tim smjerom?
– Svi znaju da sam dinamovac, no ja sam tek na početku trenerskoga puta. Zahvalan sam ljudima iz Lokomotive što su mi dali ovu šansu i zato mi je jako stalo to njihovo povjerenje opravdati. Moj prioritet je učiniti Lokomotivu boljom već sada pa je pripremiti za sljedeću sezonu u kojoj ćemo sigurno biti još bolji i ambiciozniji – naglasio je Leko.
Na kraju, sastavio je najboljih 11 s kojima je dijelio svlačionicu: Šovkovskij (Dinamo Kijev); Srna (Hrvatska), Šimunić (Hrvatska), Modesto (Monaco), Cufre (Dinamo); Modrić (Hrvatska), Brozović (Dinamo), Yaya Toure (Monaco), Bjalkevič (Dinamo Kijev); Bokšić (Hrvatska), Di Vaio (Monaco).
Leko je odigrao 59 utakmica za Hrvatsku reprezentaciju, koja je uvijek među najjačima na planetu a "znalci" komentiraju da je neznalica :) Igrao je za vrlo jake klubove, igrao je LP i EL (tada UEFA kup) a trolovi koji nisu uspjeli biti ni na naslovnici tvorničkog lista, komentiraju da ne zna.