Nova Ronda Rousey, nova Kris Cyborg, kako je god želite zvati, Adriana Vuković, 21-godišnja Đakovčanka, jedna je od uvjerljivo najvećih borilačkih nada u Hrvatskoj, a bez ikakva pretjerivanja ili hvaljenja možemo reći i u svijetu.
Mlada Hrvatica bavi se borilačkim sportovima otkad zna za sebe, a iako iza sebe ima tek dvije profesionalne MMA borbe, popis njezinih uspjeha iz mlađih kategorija i više nego dovoljno govori da nije riječ o bilo kakvoj novakinji na sceni.
“U kavezu je moj alter ego”
Teško je zapravo nabrojiti što je sve do sada osvojila Đakovčanka za čije su se vještine zanimale i najbolje svjetske organizacije. Što u mlađim, što u seniorskim kategorijama, osvojila je pregršt naslova. Postala je svjetska prvakinja u amaterskom MMA-u, svjetska prvakinja u džiju-džicuu, trostruka svjetska prvakinja u grapplingu, trostruka europska prvakinja u brazilskom džiju-džicuu, trostruka prvakinja Hrvatske u boksu i prvakinja Hrvatske u tajlandskom boksu. Samo kad ovo sve stavimo na papir, rezultati su impresivni.
Iako uglavnom nakon srazova pamti pobjede i iako ima ubojit instinkt, iz kaveza tijekom svojih gotovo pa 400 amaterskih srazova i iz borilišta, kaže, ništa ne prenosi na stvarni život.
– Volim se našaliti i reći da je ona Adriana u kavezu moj alter ego. Jednostavno se stavim u takav “mindset”, fokusiram se, stavim si jasan cilj u glavi i to je to. Izvan borilišta potpuno sam smirena. Istina je da sam hiperaktivna i da imam puno energije tijekom dana, ali ipak se smatram smirenom. Ne ulazim u konflikte kad mečevi nisu u pitanju. Ta moja verzija s borilišta nije nikakva bahata verzija, samo agresivnija. Tko god je osjetio ulazak u kavez prije borbe, može to potvrditi. Sad kad sam osjetila tu profesionalnu razinu, još sam više gladna krvi, kako se to u ovom sportu kaže.
Ove dvije spomenute profesionalne borbe Adriana je odradila pod okriljem Fighting Nations Championshipa, i to na dosadašnje dvije priredbe koje je organizirala još strahovito mlada domaća organizacija. Obje je svoje suparnice, Saru Ivetić i Nikolinu Vokić, riješila s lakoćom u prvoj rundi, a uskoro joj dolazi i treća protivnica. U trećem FNC-ovu eventu svoju će treću profesionalnu borbu karijere odraditi protiv Poljakinje Monike Porazynske, koja u MMA svijet dolazi iz kik-boksa.
Priredba će se održati 31. srpnja na Pagu (klub Noa na Zrću), po uzoru na UFC-ov borilački otok.
Adriana je pri ulasku u profesionalne borbe uočila jednu zanimljivost koja joj nije bila jasna, a riječ je o odlukama nekih boraca.
Susreće se s predrasudama
– Odmalena pratim borilačke sportove i nikad mi nije bilo jasno to kad se netko tko se umirovio nakon nekog vremena odluči vratiti, ali otkako sam krenula s pravim borbama, čini mi se da će i mene obuzeti taj osjećaj ovisnosti o borbama.
Ne samo da želi steći tu “ovisnost” nego u njoj želi biti najbolja, bez ikakvih kompromisa. Te želje nisu ni nerealne uzmu li se u obzir njezini uspjesi, ali i to da ju je “ženska verzija UFC-a” Invicta zvala za suradnju još dok je bila 16-godišnjakinja, no nisu znali da je bila maloljetna pa je nisu mogli angažirati, a Adriana kaže da će surađivati u budućnosti.
– Ja sam osoba koja ništa ne radi na 30 posto. Ne bih trošila svoje vrijeme i novac ni riskirala zdravlje da ne planiram biti na svjetskom vrhu. Ne govorim toliko o tome jer sad nekome to zvuči možda suludo, ali vjerujem u sebe.
Što se tiče predrasuda vezanih za Adrianu kao borkinju, što je kod nas još uvijek rijedak odabir u ženskom sportu, kaže da se s time nosi vrlo dobro.
– Još uvijek ima predrasuda i glupih pitanja, ali time se previše ne zamaram ako nije netko od meni bližih ljudi. Većinom ne vjeruju čime se bavim, ispituju zašto mi nešto nije slomljeno i slično, a neki su znali tražiti da ih udarim. Do prije dvije godine nisam ni vodila svoje društvene mreže pa sad češće vidim takve poruke. Jednom sam dobila poruku: “Volio bih da me ugušiš”. To čak nisam ni zamjerila, bilo mi je smiješno. To su sve “kukci” koji se to boje reći uživo – s osmijehom kaže Vuković.