U nedjelju navečer Amir Rrahmani doveo je Dinamo u vodstvo protiv Lokomotive i to je bio 2000. pogodak plavih otkako se igra HNL, od 1992. godine. A tada je prvi pogodak za Dinamo, ali i prvi uopće u našoj ligi, postigao Željko Adžić kojem je trebalo samo 45 sekundi da zabije tog 28. veljače 1992. godine.
Tog petka krenula je naša liga, dok se još pucalo, dok su i igrači morali u skloništa, dok je bilo upitno hoće li neka momčad iz ratom ugroženih područja uopće doći na utakmicu. Tako je i ta utakmica Dinama, koji je tada nosio ime HAŠK Građanski, bila odgađana jer Vinkovčani nisu mogli sigurno izaći iz svojeg grada.
– Naravno da se sjećam tog gola, iako u tom trenutku nisam bio svjestan da je prvi u povijesti HNL-a. Znam da mi je asistirao Mađar Peter Vigh kojeg je Vlatko Marković doveo u Dinamo, ali kako je to bilo davno, znam reći da mi je asistirao Stjepan Lamza – rekao nam je Adžić.
2000. gol znači da sam star
I sad, nakon 27 godina, stigao je 2000. pogodak koji je zabio Rrahmani.
– To je samo znak da sam star kad je postignuto već 2000 golova nakon tog mog prvijenca – smije se bivši igrač Dinama koji se u Maksimir vratio iz Australije na preporuku pokojnog Josipa Kužea. Iako danas više nema nekakvih veza, prati što radi Dinamo.
– Naravno da pratim, iza plavih je odlična sezona, veliki uspjeh koji su ostvarili nakon gotovo 50 godina.
Dinamo je tako skinuo to prokletstvo europskog proljeća, no Adžić je stao u obranu brojnih prošlih generacija plavih koje nisu uspjele ostvariti te dugogodišnje maksimirske snove.
– Moram braniti prošle generacije koje nisu uspijevale, nije se u Europi igralo po sadašnjem sustavu, promijenile su se propozicije natjecanja. Nekoć nije bilo skupina, ispadao si iz Europe nakon dvije utakmice, nije bilo popravnoga. U kvalifikacijama si uvijek išao na jake suparnike. K tome, u Ligi prvaka igrali su samo prvaci. Ako si i ušao u Ligu prvaka, kad si ispao, nisi išao u Europsku ligu. Da je po nekadašnjem sustavu, nakon što je Dinamo ispao iz Lige prvaka od Young Boysa, ne bi igrao dalje u Europskoj ligi, bilo bi “pojeo vuk magare”, kraj europske sezone. No, ovaj me rezultat Dinama jako razveselio, velik je to uspjeh.
>>> Pogledajte slavlje igrača Dinama nakon osvojenog naslova
Jeste li još uključeni u nogomet, radite li nešto?
– Gotovo je s nogometom za mene. Jedno sam vrijeme bio u HAŠK-u, ali više sam bio tamo da bih pomagao, moji su klinci bili tamo. No, ako želiš raditi u nogometu, uvijek moraš nekome ići niz dlaku, a ja nisam taj tip – kaže Adžić koji je jedno vrijeme radio i u nogometnoj školi Dinama, ali je iz Maksimira morao otići.
Uz uspjeh Dinama razveselio ga je uspjeh naše reprezentacije na SP-u.
– To je nemogući uspjeh, ali problem je što naš nogomet iz toga ne dobiva dovoljno. Za nogomet se treba boriti. Osim što je naš savez uz pomoć novca Uefe uredio nekoliko prvoligaških travnjaka, država za nogomet nije napravila ništa, a od SP-a je ubrala golem novac od poreza. Do uspjeha na SP-u došli smo samo zbog dvije stvari: kao prvo jer smo strašno talentirani i uvijek ćemo imati talent, a kao drugo, ti dečki koji su igrali u finalu igraju u velikim klubovima, pred punim tribinama, u pravim ambijentima, protiv jakih suparnika. Ne moram isticati Rakitića ili Modrića, ali zar mislite da bi, primjerice, Vida bio tako dobar da je ostao igrati u HNL-u? Naša je liga jako dobra za start, za razvoj, ali moramo se boriti da nogometu bude bolje – objasnio je Adžić koji se pronašao u drugom poslu.
Naime, ima svoju vinariju, kod Kutjeva, na obroncima Krndije idealno je područje za uzgoj vinove loze. U posao je sa svojom obitelji krenuo još kao igrač, 1994., tada je on ulagao, a njegov otac radio, no sad je i on uključen u posao oko graševine, rajnskog rizlinga, crnog i sivog pinota, zweigelta.
Može se živjeti od vinarstva
– Ma nije to tako veliki posao, mi smo mala obiteljska vinarija koja se temelji na kvaliteti. Proizvodimo najviše 100.000 litara vina godišnje.
Može li se živjeti od tog posla?
– Može se lijepo živjeti, ali se isto tako može i jako lijepo naraditi, haha.
Iako je sad udaljen od nogometa, spremno se odazvao na poziv da zaigra u humanitarnoj utakmici. Uz brojne legende Dinama i Željko Adžić zaigrat će u utakmici koja će pomoći obitelji Slavka Ištvanića, nekadašnjeg kapetana Dinama koji ima bolesnog sina.
– Da, to ću igrati, ali nemojte puno očekivati, mislim da će tu biti više smijeha nego nogometa – zaključio je Adžić, danas 53-godišnjak koji je rođen u Požegi.
U Dinamo je došao 1984. kao 19-godišnjak pa otišao u Kanadu i Australiju, iz koje se vratio u Maksimir, da bi nakon Dinama igrao u španjolskom Herculesu, Hrvatskom dragovoljcu, zaprešićkom Interu i Hapoel Ber Shevi.
Kao igrač Adžić je bio izuzetno vrijedan i pouzdan veznjak, a očito je to pretočio i u svoj današnji posao jer njegova su vina izuzetno cijenjena i osvojila su brojne enološke nagrade.
>>> Pogledajte kako se mijenjao grb Dinama kroz povijest
Sve je za 5, osim naslova, koji sugerira da je Željko napustio nogomet zbog alkohola.....