Pred Leonom Popović je deseta sezona u Svjetskom skijaškom kupu a na nedavnom druženju s medijima djelovala je optimistično i samouvjereno. A nešto od toga zacijelo proizlazi i iz dobrih ljetnih priprema, zacijelo i onog dijela odrađenog u Argentini.
- Ljeto je prošlo super. Sve smo odradili po planu i programu. Novost je bila da smo ove godine išli u Argentinu, najviše zato što smo dosta propustili onog proljetnog dijela kada se testira dosta opreme a ja to nisam skijala zbog onog pada u Saalbachu. I zato smo htjeli imati što bolje uvjete pa smo u Argentini testirali i opremu, skije i pancerice. Uvjeti su nas odlično poslužili. Ja sam bila nešto kraće od Zube i Zrinke. Nakon toga smo išli u dvoranu i zadnje smo bili u Sas-Feeu.
Najdraži mi je slalom Levi
Leona nije nastupila u Söldenu, jer ne vozi veleslalom, pa će prvu utrku nove sezone imati sredinom studenog u Finskoj.
- Veselim se Leviju. Ja stvarno volim biti gore. Ondje obično budu i odlični treninzi tako da će se forma još malo popraviti. Meni je Levi najdraži slalom u sezoni. Volim biti u Skandinaviji, tamo mi je super vibra.
Osim Levija, koja su joj skijališta draga.
- U Areu se isto dobro osjećam mada nisam tamo ostvarila rezultate za koje sam mislila da mogu. Tamo i najmanje pogreške puno uzimaju jer je staza "paljba", rekli bismo bacačka.
A koje su najnezgodnije?
- Bit će zanimljivo u tom Gurglu, bit će svima nova jer nitko do sada ondje nije startao. Trebat će se prilagoditi. Nemam baš nekih staza da mi je posebno mrska. Inače, sada imamo malo jači program jer nakon Levija slijedi Gurgl a nakon toga slijedi let u američki Killington. Tako da imamo i dosta putovanja.
VEZANI ČLANCI:
Hrvatska ima jak ženski dvojac u Svjetskom kupu a Zrinka i Leona potiču jedna drugu, kako natjecateljski tako i na treninzima.
- Stvarno je super imati nekog dobrog. Imamo sreće da smo obje dobre u slalomu i svaki trening se možemo gurati. To je i snaga tog tima. Jest da smo samo dvije ali smo obje u dobroj formi.
Koliko je važna kondicijska priprema, ono što se napravi na suhom preko ljeta? A to je ove godine radila i u svom Mrkoplju.
- Ja sam većinom bila doma. Svaki put u tom dijelu godine budem doma a malo odem i do Dizačkog kluba Metalac gdje treniram s kondicijskim trenerom Ivanom Knezom. Kombiniram to. Stvarno sam se dobro pripremila. Nakon sezone jako je bitan i oporavak, zbog tih mnogobrojnih putovanja, no bitno je i ući kondicijski spreman u sezonu kao preventiva od ozljeda. Važno je biti snažan i moćan da možeš izdržati sve te sile.
Jedna takva ozljeda izbacila ju je iz ritma.
- Pri onom padu u Kranjskoj Gori nije bilo ništa potrgano. Naravno, kada se skijaš pod brufenima, trpeći bol, ne možeš sve pokazati. Slijedom toga sam u dvije utrke izletjela zaredom pa mi je to poremetilo planove. Srećom, koljeno je sada dobro i ne osjećam tu nikakve probleme.
Može li jedan pad nakon kojeg nije bilo štete prouzročiti manjak samopouzdanja u sljedećoj utrci?
- Jedan je i ne bi trebao. No, ja kada sam pala koljeno me dosta boljelo na treninzima, imala sam ozljedu kosti i to me dosta smetalo. To više utječe, ne možeš se opustiti, čim malo osjetiš bol teže se skijati. No, jedan pad bez štete ili neka tehnička pogreška ne bi me smjeli izbaciti iz takta. Treba svaku novu utrku ući kao da se ništa nije dogodilo, dati po gasu pa što bude.
Pod uvjetom da ju zdravlje posluži, koji cilj si je zacrtala kao ovosezonski minimum?
- Htjela bih se vratiti na postolje, pošto sam prošle sezone to ostvarila na početku pa se čini da me duže razdoblje ondje nije bilo. Vjerujem da se mogu vratiti na postolja i to sam si zacrtala kao cilj.
Najbolja sezona u karijeri bila joj je 2022./2023. kada je osvojila preko 800 bodova. Je li primarna želja prvo se vratiti na tu razinu pa onda što Bog da?
- Ne razmišljam o bodovima no voljela bih se vratiti na postolje a poanta je biti u prvoj grupi da možeš imati bolji startni broj, da ti je lakše napadati visoke plasmane. Jer s boljim startnim brojevima ne brineš o uvjetima na stazi. To mi je primarni cilj a onda dođu i bodovi.
Usudi li se maštati kao pobjedi?
- Pa naravno, to se događalo i prije, kad i nisam bila tu gdje sam trenutno. I tada sam maštala o nekim pobjedama i to sam si željela.
VEZANI ČLANCI:
Koliko je teško prihvatiti činjenicu da skijaša i najmanja pogreška izbacuje iz igre za razliku od sportova u kojima se pogreške mogu nadoknaditi?
- Kada se skijaš, ako vidiš da si pogriješio, obično dodaš gas, probaš nadoknaditi. Znam da u tih 50 sekundi mora biti i pogrešaka.
Ako se u prvoj trećini staze napravljena pogreška, da li ona Leonu proganja skroz do dolje ili je u stanju zaboraviti na to istog časa?
- Ako baš pogriješiš, znaš da moraš dodati gas. Ne bih rekla da me proganja cijelu vožnju.
S obzirom na to da će se usred ove sezone održati i Svjetsko prvenstvo, koliko je ono posebno?
- Naravno da je važno, no nama se sve tako brzo događa da i to Svjetsko prvenstvo ispadne kao još jedna utrka. Dođemo od negdje na tu utrku i odmah nakon toga se ide na novu utrku pa Svjetsko prvenstvo i ne doživimo kao izdvojeno kao glavnu stvar te sezone.
Skijaška dvorana u Mrkoplju!!??
Je li uopće moguće napraviti neki mikrociklus unutar sezone ciljano na Svjetsko prvenstvo?
- Ne znam, možda je moguće no prepuštam treneru da se bavi tempiranjem forme u čemu mu potpuno vjerujem.
U skijanju se dosta putuje. Jesu li putovanja najmukotrpniji dio priče?
- Ja dosta volim spavati na putovanjima pa mi i nije tako grozno. No, kada si dugo u kombiju, onda si sav ukočen, sav si nikakav. Sigurno to jest najveći minus.
Na kraju razgovora pitali smo simpatičnu Mrkopaljku koliko je upoznata s idejom o mogućoj izgradnji skijaške dvorane u Gorskom Kotaru.
- Spominje se baš Mrkopalj. Mislim da tih financijskih mogućnosti, trenutno, za to napraviti nema. A kod nas sve sporo ide. Mislim da je to ideja od načelnika općine.
Nikada nitko nije napravio uspjeh skijajući u dvorani, kao što niti u veslanju ne možeš postati svjetski prvak veslajući na ergometru. U skijanju se uspjeh postiže kada od 3 godine skijaš, s odličnim trenerima, u vrhunskoj skijaškoj školi. Zna se koje su skijaške velesile (Austrija, Francuska, Norveška, Švedska, Švicarska, Njemačka, Kanada, SAD...), o ono što su napravili Kostelići to se događa jednom u 100 godina. Kostelići nisu poslali šampioni jer su skijali u skijaškim dvoranama, nego zato jer im je otac bio fanatik, a oni su mogli skijati više od svih ostalih skijaša i skijašica. Ivica je bio najveći radnik, a Janica najveći talent, dok je Ante bio stručan, inovativan i fanatik. Imali su i Vedrana Pavleka koji je bio najveći manager poslije Zdravka Mamića. Dakle, nikakva dvorana u Mrkoplju, nego skijanje od 8 do 17 sati u Dolomitima i Austrijskim Alpama, akrobatika, teretana, disciplina...