Na ulicama Teherana tko god da čuje da ste iz Hrvatske, odmah vas potapša rukom i kaže – Skočić. Kako i ne bi kad je Dragan Skočić, izbornik Irana, napravio povijesni uspjeh kada je reprezentaciju odveo na Svjetsko prvenstvo u Kataru, nekoliko utakmica prije kraja kvalifikacija osvojivši prvo mjesto u skupini, što je malo tko očekivao. S Draganom Skočićem razgovarao sam u glavnom iranskom gradu Teheranu u hotelu Olympic.
Iako je bio dogovor da intervju traje sat vremena, razgovarali smo više od tri sata, a razlog je jednostavan: na svakom odgovoru morao je napraviti prekid jer je bio prekidan od svojih obožavatelja koji su tražili autogram ili fotografiranje. Ono što zvuči nevjerojatno, iako žene u Iranu ne idu na stadione, mnoge su se zaustavile pored njega i dale mu potporu te se fotografirale s njim.
Kada je u veljači 2020. godine Dragan Skočić postao izbornik Irana, ta je reprezentacija bila u nezavidnom položaju u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Kataru. U prve četiri utakmice osvojili su samo šest bodova i dotadašnji izbornik, Belgijanac Marc Wilmots napustio je kormilo. Iran je igrao na prethodna dva svjetska prvenstva i u zemlji u kojoj je nogomet iznimno popularan bilo je neprihvatljivo da se ne plasiraju u Katar. Zato su se odlučili na mjesto izbornika postaviti 53-godišnjeg Dragana Skočića, nekadašnjeg igrača i trenera Rijeke koji je od 2013. u Iranu vodio četiri momčadi – Malavan, Foolad, Khooneh Be Khooneh i Sanat Naft.
U ekskluzivnom razgovoru za Nedjeljni Večernji list Skočić govori o životu u Iranu, očekivanjima u Kataru, posebno s naglaskom na utakmicu sa SAD-om koju već sada svi nogometni ljubitelji nazivaju utakmicom svih utakmica zbog političkih tenzija i neprijateljstva dviju zemalja.
Puno je bilo špekulacija oko vašeg napuštanja iranske reprezentacije, međutim, ostali ste selektor i uskoro krećete s pripremama.
- Generalno, nisam netko tko je opterećen vlastitom važnošću i netko tko poslije dobro obavljenog posla očekuje crveni tepih, ali u najmanju ruku očekujem poštovanje. Jer je jasno da i ja imam zasluge za odlazak na ovo SP. Postoje ljudi koji pokušavaju obezvrijediti sve što sam do sada napravio iz različitih interesa. Svima njima zajedničko je da su otporni na činjenice. Tijekom čitavih kvalifikacija pokušavali su stvarati i multiplicirati konflikte, kreirajući na taj način probleme oko reprezentacije. Svi oni ne bi trebali zanemariti činjenicu da su ovo bile najbrže kvalifikacije za SP za jednu azijsku reprezentaciju u povijesti, s najviše pobjeda i najviše osvojenih bodova. -
'Uspio sam jer sam usredotočen na svoj posao'
Gdje ćete imati kamp za pripremu reprezentacije i s kim ćete igrati prijateljske pripremne utakmice?
- Ako ne dođe do nekih promjena, kamp reprezentacije trebao bi biti u Beču, a suparnici Urugvaj i Senegal.
Napravili ste nevjerojatan povijesni uspjeh s reprezentacijom Irana, kvalificirali ste se na Svjetsko prvenstvo u Kataru već nekoliko utakmica prije kraja kvalifikacija. Kako ste to uspjeli? To nije uspjelo niti jednom selektoru prije vas, a poznato je da su na iranskoj klupi sjedili prije vas izbornici Carlos Queiroz, bivši trener Real Madrida, i Marc Wilmots, bivši izbornik Belgije.
- Uspio sam jer sam prije svega bio usredotočen samo na svoj posao, zanemario sam sve druge vanjske aspekte, isključio sam sve ono nebitno što odvlači pažnju. Poprilično je to težak posao u Iranu, ali davno sam naučio lekciju: ili se ne obaziri na komentare ili ih uzmi kao motivaciju. Ja se nisam obazirao na komentare, mislim da je to bilo presudno. Nisam ulazio u kompromise nijednog tipa. Krenuo sam od toga da nikad ne mogu zadovoljiti sve. Bio sam uvijek svoj. Mislim da je to uz kvalitetan rad bilo presudno. -
Iran vas je angažirao nakon što je Marc Wilmots u prve četiri utakmice kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo ostvario loše rezultate i u 18 utakmica ostvarili ste omjer od 15 pobjeda, jednog remija i dva poraza i reprezentaciju odveli do prvog mjesta u kvalifikacijskoj skupini za SP. S obzirom na to da u tom trenutku gotovo nitko nije vjerovao da će se Iran plasirati, koliki ste pritisak osjećali zbog te nemoguće misije?
- Bilo je zaista na početku teško, ekipa je bila pod velikim pritiskom, zbog prethodnih loših rezultata nismo smjeli ispustiti bod u sljedećim kvalifikacijskim utakmicama. Mnogi su nas već i otpisali. Mislim da je moje poznavanje igrača, situacije i mentaliteta igrača pomoglo, a igrači su pokazali veliku stabilnost i karakter u stresnoj situaciji koja je gotovo bila izgubljena. U turbulencijama smo svi zajedno pokazali mirnoću. -
S obzirom na to da se u sport uvijek umiješa i politika, što očekujete od utakmice sa SAD-om? Kako ćete pripremati igrače za tu utakmicu s obzirom na to da na političkoj sceni vladaju velike političke tenzije i netrpeljivost između dvije zemlje?
- Ne možemo zanemariti političku važnost koju će ta utakmica nositi sa sobom. Siguran sam da će moji igrači biti visoko motivirani za tu utakmicu jer će ona značiti mnogo za sve u Iranu. Emocije će sigurno divljati, a ključ može biti upravo u tome kako kontrolirati te emocije i kako igrače usredotočiti na samu igru. -
Iran nikada nije prošao prvi krug na Svjetskom prvenstvu u nogometu. Na Svjetskom prvenstvu u Kataru koje počinje u studenom Iran će biti u skupini B zajedno s Engleskom, SAD-om i Walesom. Očekuju li u Iranu da vi s reprezentacijom prvi put uspijete u tome, stvara li se već pritisak na vas?
- Takva očekivanja, naravno, postoje jer, kao što se rekli, Iran još nema iskustvo prolaska prvog kruga. Moja očekivanja također idu u tom pravcu, ali jasno je da u svemu tome mora postojati doza objektivnosti i poniznosti. Samo tako možemo ostvariti najveću razinu mogućeg. Poslije plasiranja na SP koji je bio nas cilj naravno da smo i mi revidirati svoje ciljeve. Pritisak sam stvaram sebi jer želim da napravimo nešto što još nikome nije pošlo za rukom, iako sam svjestan koliko će to biti teško. -
U proteklih gotovo deset godina trenirali ste četiri kluba u Iranu, očito da su rezultati bili dovoljno dobri da vam ponude mjesto izbornika.
- Bez lažne skromnosti, mislim da sam u svim ekipama radio dobar posao. Postojali su u Iranskom savezu ljudi koji su to prepoznali i vjerovali u mene. Mislim da sam im to povjerenje i vratio. Svi su očekivali neko veliko ime. To je bila za mene otežavajuća okolnost. Kad sam došao za izbornika, prvo su me u dijelu javnosti ignorirali, a poslije su me počeli kritizirati, što je bio evidentan napredak. Isto tako, dugo sam u Iranu, puno me je ljudi imalo priliku upoznati, nadam se da me dosta ljudi cijeni. -
Kakav je sada vaš odnos s medijima u Iranu?
- Moram reći da sam u posljednje vrijeme bio dosta rezerviran u odnosu s medijima, što nije nikad dobro, ali samo zbog toga što sam mislio da je moj ekipi potreban mir. Inače, ne volim patetično beskrajno podilaženje javnosti i medijima. Teško se natjeram govoriti ono što bi drugi htjeli čuti. Ne trošim puno vremena na zavođenje okoline i komuniciranje imidža, a svjestan sam, naravno, utjecaja medija. To je možda i jedna od mojih mana. -
Ima li nešto u čemu je reprezentacija Irana bolja nego što je bila na dva prethodna Svjetska prvenstva kada je bila blizu prolaska u drugi krug?
- Nezahvalno je komparirati iransku reprezentaciju onda i sad. U velikim utakmicama većina igrača igra na svom nivou, a svjedok sam tijekom ovih godina da iranski igrači mogu i iznad tog nivoa. To je, uvjeren sam, zajednička crta svim generacijama. Neke ekipe čine se komotne kad imaju loptu, a druge kad je nemaju. Mislim da Iran na ovom SP-u mora više težiti igri, jer to mu je u genetskom kodu.To ne znači da ćemo biti naivni ili nećemo poštovati pragmatičnost. -
Što će biti još važno u samoj pripremi za SP? Hoćete li možda pozvati i Moharramija iz Dinama?
- Naravno da respektiramo maksimalno sve suparnike, ali vjerujemo da je naša reprezentacija dovoljno kvalitetna da se suprotstavi svima na SP-u. Od velike važnosti za nas će biti da pred samim SP-om što više igrača igra standardno u svojim klubovima, da budu u dobroj formi, i da svi budu zdravi na samom SP-u, jer pripreme nikad nisu bile kraće. Imamo dosta igrača vani, važno je njihovo iskustvo i znanje koje donose i prenose iz različitih sredina. Moharrami je standardan član ekipe. Odigrao je gotovo sve kvalifikacijske utakmice i od njega puno očekujem. -
Što mislite o zvijezdama u ekipama, ne mislim u vašoj ekipi u Iranu, nego općenito?
- Neki igrači misle o onome što treba ekipa, a u većini slučajeva takozvane zvijezde slijede instinkt i talent, imaju kapacitet improvizacije, one su ispred onog što se događa na terenu. Ekipi je potrebna i kontrola i kaos. Trebaš oboje, i zvijezde i one koje ne definiraju tim prefiksom. Ali ponekad imaš situaciju kad si svjestan da je pojedini igrač najbolji igrač, ali isto tako ti je jasno da ekipa igra najbolje bez njega. Svim trenerima zajedničko je da vole tipove igrača koji daju sve što imaju da bi napravili ekipu dobrom, poput našeg Modrića, a manje one koji iskorištavaju ekipu da bi oni izgledali dobro. Ipak, kao što sam rekao, genijalni i kreativni igrači kod mene su uvijek dobrodošli. -
Osim vas, tko je još od hrvatskih trenera u stožeru?
- Od nedavno se stožeru priključio Krunoslav Rendulić, koji je prije bio moj asistent, a posljednjih godina radio je samostalno, a otprije su tu asistent Marijo Tot i trener vratara Mladen Žganjer. Malu hrvatsku koloniju nadopunjavaju i iranski treneri koji su u izvanrednoj sinergiji s nama i zajedno činimo dobru ekipu. -
Dok smo razgovarali, često su nas prekidali vaši obožavatelji i htjeli se slikati s vama...
- Iranci obožavaju nogomet, iranska reprezentacija važna je za iranski narod pa je samim tim ovdje i normalno da se slikaju s iranskim izbornikom. -
Dugo ste u Iranu, kako vam se sviđa život u ovoj zemlji?
- Svakako želim razbiti predrasude i mitove o Iranu kao negativnoj zemlji kako to sugestivno nude površni zapadni mediji plašeći svijet Iranom i Irancima. Volio bih da što više ljudi posjeti i upozna Iran jer im mogu obećati autentično iskustvo. Iranci vole goste, ljudi će vas osvojiti već pri prvom kontaktu, u Iranu sigurno možete očekivati dobrodošlicu.To je zemlja u kojoj će vas najčešće priupitati treba li vam pomoć bez da ste je zatražili. Ljudi su najbolji razlog za posjet ovoj zemlji. -
Kako vam se sviđa njihova hrana?
- Hrana mi se sviđa jer je raznolika, prepuna začina, nezaobilazna je riža, kebab, a Iranci vole jesti voće i povrće. Ipak, Iranci moraju znati da imaju velikog konkurenta u našoj mediteranskoj kuhinji. -
S obzirom na to da Iranci vjeruju da su Hrvati porijeklom iz Irana, razgovara li netko s vama na tu temu?
- Mislite na Harahvatiju, našu vjerojatnu pradomovinu iz stare Perzije? Često su mi ljudi prilazili i pokušavali započinjati konverzaciju na tu temu. Činilo se i njima i meni da je teza prikladna za prisnije međusobno povezivanje. Nekoliko puta razgovarao sam o tome i s našim veleposlanikom Dragom Štambukom, on bi sigurno bio puno zahvalniji sugovornik od mene za odgonetavanje hrvatske zagonetke postanka. -
Kako podnosite vrućine, ali i kolaps prometa u Iranu? Vozite li vi auto ili imate svog vozača?
- Poslije toliko godina na vrućine sam imun. Što se tiče prometa, imam vozača, jednom sam i sam pokušao voziti u Teheranu, ali sam brzo shvatio da to nije za mene. Iranski promet naučio me kako da nađem mir u kontroliranom kaosu u kojem se Iranci izvanredno snalaze. Potrebno je imati dosta strpljenje, Iranci se čine puno opušteniji od nas. Kasno poslijepodne pokušavam svakako izbjeći, ako već ne mogu zbog posla, gužve na cesti kratim preslušavanjem raznih podcasta. -
Pratite li hrvatsku reprezentaciju?
- Naravno da pratim. Osobito mi je drago da se iskustvu koje evidentno imamo u posljednje vrijeme pridodala i energija koju donose novi igrači unutar ekipe. Mislim da je to spoj koji može rezultirati samo dobrim. -
Kontaktirate li sa Zlatkom Dalićem?
- Ne baš. Zadnji put smo razgovarali u Dohi kad je bilo ždrijebanje za SP. Želim njemu i našoj reprezentaciji sve najbolje na SP. -
Kao trener, kako gledate na igru Luke Modrića koji je već ušao u 37. godinu života i vidite li u kojem mladom igraču njegova nasljednika?
- Čini se nerealan nivo na kojem Luka igra u tim godinama. Teško je izgovoriti ime njegova nasljednika s obzirom na sve što je napravio tijekom svoje karijere. -
Sjećaju li se ljudi u Iranu Stanka Poklepovića, Tomislava Ivića, Miroslava Blaževića i Branka Ivankovića te Cice Kranjčara?
- Hrvatski treneri sigurno su ugrađeni u identitet iranskog nogometa. Oni su svojim uspjesima jedni drugima otvarali vrata ove mnogoljudne nogometne zemlje. Neću biti pretenciozan ako kažem da su za Irance prva asocijacija na Hrvatsku upravo hrvatski treneri. -
Koliko je različito sad biti trener reprezentacije u odnosu kad ste bili trener u klubu?
- Velika je razlika. U reprezentaciji nema puno vremena za samu pripremu na terenu, u klubu igrače imaš svaki dan, utjecaj na njih je puno veći. Reprezentacija nema vremena. U reprezentaciji je važna dobra selekcija i dobar odabir ideje igre. Dosta vremena provodimo u monitoringu igrača, analizama suparnika. Cilj nam je ujednačiti ekipu koja je heterogena. Svaki pojedini igrač dolazi iz različitog konteksta, a mi moramo kreirati komunikaciju za našu ekipu, perfektnu sinergiju, prirodne suradnje između igrača, zajedničku matricu. Nije potrebno da igrači primaju iste stimulanse, ali stimulansi moraju ići u istom pravcu, moraju biti dizajnirani za isti model. -
Vaša trenerska maksima?
- Nemaj dvojbi u porazu i ne opusti se u pobjedi. Znati zašto si izgubio i upravljati trenerskim egom kad si u uzlaznoj putanji, od velike važnosti je za trenera. Važno je ne zapeti dva puta na isti kamen, naučiti na greškama. Mora ti biti jasno da se pljesak brzo pretvori u zvižduk i obrnuto, samo je važan prezent. -
'Moja Rijeka uvijek ima prednost'
Što je za vas presudno u igri?
- Razumjeti igru iz perspektive prednosti. Identificirati gdje se nalaze prednosti i iskoristiti te prednosti. Nije važno dominirati posjedom, važno je dominirati prostorom. Rivali na utakmici zahtijevaju fleksibilnost. -
Što mislite o politici naših klubovima koji prodaju mlade igrače da bi preživjeli?
- Jednom je netko rekao da je paradoks da se prodaju mladi perspektivni igrači prije vremena, u trenutku kad počnu pokazivati autentičnu vrijednost, da bi se potom kupili loši igrači. Mladi odlaze prerano, da bi klubovi i agenti namirili svoje potrebe. Poslije su klubovi u pokušaju generiranja vrijednosti: kupiti jeftino, da bi poslije prodali skupo. Rijetkima to polazi za rukom. Težak je put revaloriziranja igrača koji su izgubili vrijednost. Ali kad znamo da je teško kod nas doći do pravih sponzora i kad su prihodi od TV prava mali, ništa im drugo i ne preostaje. Sigurno da je takva politika na klimavim nogama, sve su to nesigurni prihodi, i jednom kad posustane proizvodnja talenta ili dođe do ispadanje iz europskih natjecanja, blizu si lošeg scenarija. -
Na kraju, biste li se vratili u Hrvatsku ako vas pozovu da budete trener Dinamu, Hajduku ili Rijeci?
- Logično je da se jednom vratim u hrvatski nogomet, trenutačno ne razmišljam o tome. Od navedenih klubova, svakako bi moja Rijeka uvijek imala prednost. -
>> Pogledajte: Elon Musk objavio da kupuje Manchester United no onda je uslijedilo razočaranje za navijače
Skočiću, bravo.