Zrinka Ljutić nikad nije imala takvu navijačku podršku izvan granica Hrvatske kakvu je imala prošlog vikenda u Kranjskoj Gori. Osim roditelja (oca trenera i mame stožerne logistkinje obitelji) tu su bili i baka i djed s mamine strane ali i baka, ujak i teta sa tatine strane ali i drugi članovi šire obitelji.
Nakon što smo u subotu imali priliku pričati s bakom Đurđicom i djedom Mladenom, u nedjelju smo vidjeli u navijačkom zanosu i gospođu Ivku Ljutić, majku Zrinkina oca Amira, ali i njena ujaka Zdenka i tetu Selmu.
A od njih smo saznali kako je tata Amir završio u skijanju za što je odgovornost preuzeo ujak Zdenko Malenica, inače diplomirani inženjer strojarstva.
- Amira sam u početku ja vodio na skijanje. Nakon mog posla, a tada sam radio u Končaru, Išli smo na noćno skijanje u Brežicama.
Ispričao nam je ujak Zdenko i ovo:
- Život kojeg su oni živjeli je spartanski. Pa Amir je u jednom starom kombiju s četvero djece išao po austrijskim i talijanskim planinama. Bojali smo se da negdje ne zapne. U jednom trenutku smo mislili da to nije dobar odabir.
No, pokazalo se da jest. Doduše, imao je Amir nesebičnu podršku baka servisa pa tako i bake Ivke koja je znala biti s Amirom i četvero djece i kuhati za njih.
- Ja sam mu pomagala, išla sam po tim skijalištima s nima. Kad su djeca bila mala bila sam s njima da bih kuhala i spremala. Nisam vjerovala da Zrinka može tako brzo postati vrhunska svjetska skijašica. No, vidjelo se zarana da ima predispozicije.
A izabrati takav način života, koji poprilično odudara od svakidašnjeg, bilo je veliko odricanje i to bez jamstva da će biti nagrađeno sportskim uspjehom.
- Amir vam je čudna biljka, nevjerojatno uporan čovjek. Kad su boravili u Innerkremsu, dok bi djeca učila on bi odlazio na skijalište raditi kao učitelj skijanja da bi ponešto zaradio za obitelj. Prekretnica je bila kada je Zrinka postala juniorska svjetska prvakinja i tada se vidjelo koliki je to talent. Sjećam se da je Amiru jednom prilikom Ante Kostelić kazao: " Ja sam imao dvoje pa sam uspio, a ti imaš četvero djece i netko će sigurno uspjeti" - ispričao je ujak Zdenko i naveo još jedno ime vrijedno spomena.
- Tu je među navijačima i papa Gamper, čovjek koji je puno pomogao jer je iznajmljivao svoju kuću pod povoljnim uvjetima. I on sada dolazi na svaku Zrinkinu utrku.
Kad smo već na temi nepokolebljiva entuzijazma njena sina, pitali smo gospođu Ivku, inače umirovljenu liječnicu, kako je ona doživjela to da joj se sin sa zvanja i posla inženjera strojarstva prebacio na posao skijaškog trenera.
- Imala sam ja s njim svakojakih rasprava. Recimo, on je na drugoj godini strojarstva otišao u rat što je bilo još nezgodnije i kada se vratio insistirala sam da nastavi školovanje. Na koncu je diplomirao ali i otišao na skijanje. No, nije samo on još neki su skijaški treneri studirali teške fakultete, Bošnjak elektrotehniku a Vrdoljak medicinu, da bi se na koncu bavili skijanjem. Jednom sam im rekla "klipani jedni, pa što onda niste upisali neke lakše fakultete kad ste već htjeli skijati".
Ponešto o Zrinki kao osobi ispričao nam je očev ujak Zdenko:
- Zrinka je jako dobra narav. Ona nikad nije ljuta.
Unatoč tome što se preziva Ljutić, našalili smo se, kako to da nikad nije ljuta?
- Ona je doista jako dobra osoba. Osim toga, sada je i jača u glavi. Ona i Shiffrin imaju najbolji osjećaj u nogama koliko dugo treba biti na rubovima.
S obzirom na to da svi spomenuti obiteljski seniori Zrinkine nastupe prate s visokim brojem otkucaja, a neki i s grčevima, dobro je što naša najbolja skijašica ne skija i brze discipline koje su puno opasnije od tehničkih disciplina.
- Oni bi to htjeli ali mi se tome protivimo jer to je preopasno - ističe ujak Zdenko.
Opasnije brze discipline (spust i superveleslalom) zacijelo nisu želja ni brižne mame Martine koja je bila oduševljena što je toliki broj članova šire obitelji bio nazočan. No, mama Ljutić je te nedjelje imala dvostruki navijački posao.
- Ja sam to jutro bila sa sinom Hrvojem koji je vozio FIS utrku u obližnjem Tarvisiju i koji je ondje izborio svoje prvo slalomsko postolje, najbolje točke u karijeri. No, kada je on završio s natjecanjem kazao mi je: "Mama, meni je ovdje proglašenje u 13 sati, ti moraš sada ići u Kranjsku Goru bodriti Zrinku".
A za Zrinku su navijali i Slovaci, članovi Kluba navijača Petre Vlhove, a mama Martina nam je nastojala objasniti tajnu tih simpatija.
- Meni se čini da su oni prvo prepoznali Amira kao vrijedna čovjeka, kao osobu koja toliko brine za svoju djecu. Kod Zrinke su, čini se, prepoznali vrline koje ima i njihova Petra. Mislim da ih je Zizi jednostavno osvojila. Inače, oni su nas ugostili u svojoj kući. Brat, mama, tata i ja smo imali smještaj s pogledom na stazu što nismo mogli vjerovati.
Na pitanje koliko je ovo što se događalo u Kranjskoj Gori bio veliki trenutak za obitelj, mama Ljutić je kazala:
- Ovo jest veliki trenutak za obitelj, neopisiv, a čini se da je i veliki trenutak za hrvatski sport. Javilo mi se puno prijatelja koje sam upoznala kroz moje školovanje ali i školovanje moje djece i doista je lijep osjećaj kada cijelim svijetom odjekuju hrvatski uspjesi.
Sretna je mama i zbog supruga Amira koji je, još kao student, sudjelovao u Domovinskom ratu.
- Ovo je i za njega i njegove suborce jako lijepa priča.
No, Amir Ljutić je jedan diskretan, samozatajan, gospodin koji ne poznaje pojam osobnog marketinga. Pa tako niti ne voli isticati svoju ratnu epizodu. No, zato će s guštom pričati o navijačkom ugođaju koji je i nju i Zrinku dočekao u ciljnoj ravnini. A hrvatski navijači su skandirali ime njegove kćeri, mahali brojnim zastavama i pjevali hrvatsku himnu.
- Ja sam cijelo vrijeme bio gore i kada sam vidio sve te zastave bio sam iznenađen. I ne mogu reći da me nisu preplavili osjećaji za vrijeme intoniranja himne. Da, bio je to vrlo emotivan trenutak.
Bez obzira na to što ni Amir a ni Zrinka nisu euforični ljudi, s obzirom na sve to što se događalo, oko njih će zacijelo postojati određena količina euforije. Kako ju stišati da ne postane distrakcija?
- Potencijalnoj euforiji odupiremo se svojim ustaljenim ritmom. Uostalom, već u ponedjeljak u podne smo imali zakazani trening. Nakon toga idemo na Kronplatz, probati stazu gdje će se voziti Svjetski kup, a potom selimo na utrku u Flachau. Mi vam nemamo ni vremena za euforiju.
Je li tata Ljutić očekivao da će mu kći već ove sezone ostvariti dvije pobjede u Svjetskom kupu u nizu?
- Možda nismo očekivali dvije u nizu ali pobjedu smo očekivali jer smo svaku sezonu imali progresiju rezultata. Uostalom, nakon tri druga mjesta prošle godine bilo je logički da će ove godine stići i prva pobjeda. Doduše, nisam očekivao da će dominirati u slalomu jer ona je u četiri posljednje vožnje imala četiri najbolja vremena a do toga je dvaput startala u drugim vožnjama kao, posljednja, trideseta.
Slušajući sve ovo, na koncu smo stekli dojam da je uzlet Zrinke Ljutić u svjetske visine zapravo slika snage jedne vrlo simpatične obitelji.
Čestike od srca Vam na pobjedama i na pravom odgoju cure.Svaka čast!