Prije nešto više od pet i pol godina, 7. listopada 2006. godine Slaven Bilić u kvalifikacijama za Euro poveo je svoju prvu izborničku utakmicu u Hrvatskoj. S druge strane bila je Andora, Hrvatska je slavila sa 7:0, Bilić je izjednačio Ćirin rekord u najvišoj pobjedi, s tim da je njegov vredniji jer je ostvaren u kvalifikacijskoj utakmici. Blažević je sedmicu podario Australiji u prijateljskoj utakmici.
Zanimljivo, četverostruki strijelac u toj utakmici protiv Andore bio je Mladen Petrić, zabijali su još Balaban, Klasnić i Modrić. Samo je Modrić danas u Bilićevu kadru. Među osamnaest igrača od aktualnog kadra bili su tek Pletikosa, Šimunić, Ćorluka, Modrić, Kranjčar i Eduardo. A Šimić, braća Kovač, Klasnić, Petrić, Runje, Rapaić, Knežević, Šerić, Babić, Balaban i Leko bivši su. Nekoliko dana kasnije Bilićeva Hrvatska svladala je Englesku, u Maksimiru je bilo 2:0, ta utakmica označila je Slavenov ulazak u orbitu.
Protiv Estonije u Puli Slaven Bilić vodit će "kockaste" posljednji put u Hrvatskoj. Ima minimalno još četiri utakmice, ali sve u "gostima".
– Ne razmišlja na takav način, on i ne zna da mu je to posljednja utakmica na izborničkoj klupi u Hrvatskoj. Koncentriran je samo na Euro – kaže glasnogovornik Davor Gavran, koji nije samo službenik Saveza već i Bilićev intimus.
HNS nije planirao nekakve poklone za Biliće, neće biti cvijeća i suza, ispalo bi da je to već oproštaj s izbornikom, a Euro još nije započeo. Tko zna, možda Zorko Srebrić izvuče nekog "asa iz rukava", ali znamo da se Biliću nekakav oproštajni scenarij ne bi ni svidio.
– Šta je, već me se rješavate – kao da čujemo njegov komentar.
I bili smo u pravu. Iskoristili smo jedno bonus pitanje izvan presice, u hodu, od svlačionice do autobusa.
– Slavene, znate što je sutra? – pitali smo izbornika nakon jutarnjeg treninga u četvrtak ujutro.
– Petak, utakmica s Estonijom – nevino će Bilić.
– E, ta utakmica s Estonijom vaša je posljednja izbornička u Hrvatskoj, na domaćem terenu – izvijestili smo Bilića. Iznenadio se, vidjelo se na licu da o tome nije razmišljao.
– Tko zna, možda bude cvijeće – bocnuli smo ga.
– Što vam je, kakav oproštaj, kakvo cvijeće. Najbolje bi bilo da jednu oproštajnu odigram još u Dalmaciji, pa jednu u Slavoniji, jednu u Zagrebu i onda jednu u Tršćanskoj (ulica u kojoj se Slaven kao dječak igrao, nap.a.) – smijao se Bilić.
seargent Jedno su želje a drugo su objektivne mogućnosti.....nažalost ne vidim Hrvatsku u drugom krugu upravo zbog činjenice da je Bilić diletant!Dobar trener naime prilagodi igru mogućnostima a ne željama..objektivno hrvatska obrana je u najblažoj verziji šuplja i najgori dio momčadi te ako se bude išlo u nadigravanje sa bilo kojim protivnikom to će loše završiti!Pogledajmo najbolje primjere sad Chelseu i prijwe 8 godina Grčku..obe ekipe su igrale upravo ono za što su bili trenutno u stanju..znači princip je otraga zgusnuti a naprijed će pomoći dragi Bog!I tu nema mjesta za filozofiranja na bilićev način!