Dvije godine nakon što je dao ostavku na mjesto izbornika nakon osvojenog šestog mjesta na Svjetskom prvenstvu u Dohi, Slavko Goluža nije bio raspoložen za ozbiljan razgovor. Tu i tamo znao je dati poneku izjavu, osvrnuti se na neki rukometni događaj. Do kraja sezone vodit će PPD Zagreb, a od ljeta će sjediti na klupi slovačkog Tatrana.
– Pa nije baš da nisam ništa radio. Radio sam u Savezu. Možda se to izvana nije vidjelo, ali sam radio. Nije bilo vikenda da nisam pogledao barem dvije, tri utakmice. I to ne samo seniorske i to ne samo jednog kluba... Dosta sam u proteklo vrijeme razmišljao o nekim svojim prijašnjim potezima. Vidio sam gdje sam griješio. Sada znam što moram raditi bolje – rekao je za početak Goluža.
Kako to da od Katara do Zagreba niste sjeli na klupu nekog kluba?
Kada dam riječ, nema natrag
– Odmah nakon što sam dao ostavku, dobio sam ponudu njemačkog Lübbeckea. Moja je procjena bila da se trebam malo odmoriti. Kad sam se odmorio, nije više bilo tako dobrih ponuda. Zvali su me da budem izbornik Alžira i Irana, kao i nekih drugih, manje poznatih klubova, no to me nije zanimalo. Onda se pojavio Tatran. I kada sam sve dogovorio i potpisao, javili su se još neki klubovi. Možda je bilo boljih ponuda, možda nije, ali kada Slavko da riječ, onda tu više nema natrag – istaknuo je.
Mandat na klupi Hrvatske počeli ste s tri medalje na tri velika natjecanja, onda je došlo četvrto mjesto na EP-u 2014. i šesto na SP-u u Kataru. Što je krenulo krivo?
– U Kataru se od mene tražila samo zlatna medalja. Ne kažem da je ne bih osvojio da sam imao čistu situaciju. Ali nisam. Nisam to tada htio govoriti, ali imao sam velik broj igrača koji su se u Dohi razboljeli, koji su imali trbušnu virozu, koji su bili iscrpljeni, neki i ozlijeđeni. I takvi smo umalo prošli Poljsku. A već prije Katara počele su priče koje su mi bile samo teret. Primjerice, da sam ja bio taj koji je potjerao sve starije igrače, da sam ja taj koji se odrekao usluga Sulića, Špoljarića, Dominikovića, Zrnića, Balića. Što mislim o tome? To jednostavno nije istina.
Kako nije istina?
– Pa neki su se sami otpisali. Htio sam neke vratiti, poput Špoljarića, pa su mi se zahvalili. Nakon tri godine vratio sam Sulića. To što su naši liječnici rekli jedno, a mađarski drugo, nije moja stvar. Slušao sam naše liječnike koji su rekli da Sulić ne može igrati. Kraj priče.
Dojam je da ste na SP-u u Kataru previše pozornosti posvećivali tome što se piše u medijima?
– Istina, nije mi bilo lako kada bi me sin nazvao i rekao kako ga u školi vrijeđaju zbog mene. A pisalo se jako puno neistina o meni. Zanimljivo je kako su neki bivši igrači jako loše pisali o mojim utakmicama. A ti isti bivši igrači nisu na isti način pisali kad je izbornik bio Željko Babić.
Svima sam sve oprostio
Koji su to bivši igrači?
– Ne bih o tome. Znaju to oni. Ali neka znaju i da sam svima sve oprostio – kaže Slavko.
Dosta zamjerki upućeno Vam je zbog odnosa s medijima. Niste se baš dobro snalazili, nekad ste bili prenagli, nekad netaktični?
– Ne bih prihvatio te činjenice. Nisam osoba koja radi iza leđa, naručuje napade, prenosi neistine, a mnogo je toga bilo u godinama mojeg mandata. Pitam se što sam napravio medijima da tako ružno pišu i govore o meni – istaknuo je pa nastavio:
– Mogu biti ponosan na svoje rezultate kao izbornik. Osvojio sam tri medalje, ali nijednom nisam imao doček na Trgu bana Jelačića, a kolega Babić dočekan je kad je osvojio broncu na Europskom u Poljskoj. Gdje je tu pravda? Pa mene u pet godina mandata nitko nije rezultatski nadigrao. Pa čak ni u Španjolskoj 2013. godine kada sam sasvim pomladio momčad. Kako to da su mediji dizali tsunami kada nisam zvao Balića i Sulića, a kada Babić nije zvao Vorija, Alilovića ili Čupića, onda je taj medijski tsunami izostao – pita se Slavko.
Kako danas gledate na Balića i Metličića koji su, dok ste bili izbornik, bili veliki kritičari?
– O svima mislim sve najbolje. Bez dodatnog komentara – naglasio je.
Vidite li se kao pomoćnik Line Červara?
– Rekao sam i stojim iza toga. Samo bih njemu bio pomoćnik. Nikome drugome. Ne znam što će biti. S Linom se često čujem, vidimo se kad dođe u Zagreb. Ako misli da mogu pomoći, eto me.
S obzirom na to da ste zajedno u Savezu, svaki dan se vidite i s Balićem?
– Naravno. Pozdravljamo se, razgovaramo – zaključio je Goluža.
kakve veze ima tsunami sa povjetaracem....glavata želva je opet si zabilla autogol i to u rašlje.....