Uzvrat finala Hrvatskoga nogometnog kupa 1993. godine, s jedne strane Dinamo, s druge Hajduk. Tadašnji kapetan plavih Slavko Ištvanić ujutro je u Čučerju pokopao oca, a predvečer u Maksimiru istrčao u plavom dresu. Takva su to vremena bila, Dinamo je bio svetinja, utakmice s Hajdukom nisu se propuštale ni pod koju cijenu.
Slavko Ištvanić legenda je Dinama, jedan od samo desetorice igrača koji je za plave nastupio više od 500 puta. Nažalost, nema ga danas ni blizu Dinama, baš poput mnogih legenda plavih. Po Mamićevim vizijama, nije podoban, a samo takvi mogu u Maksimirsku 128.
– Ja Dinamo kao Dinamo i dalje jako volim, ali imam osjećaj da to više nije onaj moj klub. Sadašnji čelnici potpuno su ga otuđili od navijača, sve se temelji na biznisu, prodaji, zaradi – razočarano nam priča Slavko Ištvanić (50), koji je u Dinamu proveo cijelu profesionalnu karijeru.
Cicu su iskoristili i bacili
Nažalost, prestao je igrati već s 28 i pol godina, zbog bolesti sina.
Na utakmice Dinama više ne ide, u Maksimiru se osjeća nepoželjeno, kao i uostalom i većina iz tog kluba 500+ (Ladić, Mlinarić, Bogdan, Kranjčar...).
– Ne drži se do nas bivših igrača koji smo zadužili klub, u klubu ne pitaju za nas legende. Cijelu karijeru proveo sam u Dinamu, ali to očito ne znači previše. Kad ste potrebni, onda vas iskoriste, a kad niste, onda vas odbace – kaže Ištvanić.
Smatra da se lošom klupskom politikom u posljednjih 10-15 godina izgubila cijela generacija navijača.
– Dinamo više nije klub za koji se živi, kao što je to bio osamdesetih i devedesetih. Dinamo je prije obilazio krajeve u kojima smo imali najviše navijača, svake srijede igrali smo prijateljsku utakmicu protiv niželigaša u nekom selu. Stalno smo bili u kontaktu s navijačima. Danas toga više nema, pa zato klinci radije nose dresove Messija i Ronalda nego nekog igrača Dinama – kaže Ištvanić.
Iznenadilo je Slavka što je ljetos još jedna klupska legenda, Cico Kranjčar, odlučio vratiti se u Dinamo.
– Klub od prvog dana nije stao iza njega. Čudi me da je Cico pristao na njihove igre, potrošili su ga i brzo odbacili. Nije si to smio dopustiti. Valjda je mislio da su se neke stvari u Dinamu promijenile, ali od toga zasad ništa – kaže Ištvanić, koji se više ne bavi nogometom.
Ima kafić u Sesvetama, brine se o bolesnom sinu, a povremeno tek ode na utakmice Radnika, u kojem je prije par godina bio sportski direktor, potom i trener, no ulaskom Dinama u sesvetski klub Ištvanić je postao višak.
Slavko Ištvanić osam je godina igrao za plave u jugoslavenskoj ligi, zagovara li možda regionalnu ligu?
– Ne! U idućih 10-15 godina mislim da je to nemoguće. Nogomet nije isto što i vaterpolo ili košarka. I da se osnuje regionalna liga, brzo bi je prekinuli. Mislim da se utakmice ne bi mogle igrati u normalnom okruženju. A i pitanje je bi li sve to imalo smisla jer Partizan i Zvezda kvalitetom nisu ni sjena nekadašnjih velikih momčadi – kaže Ištvanić te dodaje da treba sve učiniti da hrvatska liga postane još bolja i kvalitetnija.
– Htio bih da hrvatska liga bude bolja, poštenija, ali vidim da među čelnim ljudima nogometa nema volje za to. Šteta, jer bogomdana smo zemlja za nogomet – kaže Ištvanić.
Na kraju smo s Ištvanićem pretresli malo veselije teme. U žiriju je za izbor Večernjakova nogometaša godine, a među prvu trojicu redom je uvrstio Luku Modrića, Ivana Perišića i Nikolu Kalinića.
– Modrić igra u najvećem klubu svijeta, i u njemu je najznačajniji igrač, značajniji čak i od Cristiana Ronalda. Ne trebam više ništa dodati. Perišić je na drugome mjestu jer za reprezentaciju igra sjajno, pogotovo je dobar bio na Europskom prvenstvu. Jedan je od najboljih igrača na svojoj poziciji u Europi. Nikola Kalinić stalno zabija u Serie A, a mislim da je napadačima ondje najteže zabijati jer su obrane jako dobre – rekao je Ištvanić, koji je među 10 najboljih u 2016. godini uvrstio i veznjaka Rijeke Franka Andrijaševića.
Sramotnih 27 stranaca
– Želio sam staviti barem jednog igrača iz domaće lige, iako je činjenica da je HNL vrlo slab. Svi igrači koji vrijede, odu već kao klinci, a onda klubovi dovode strance upitne kvalitete. Pa nam se onda dogodi da u dva najbolja hrvatska kluba, Dinamu i Hajduku, ukupno imamo 27 stranaca. Da su barem to neki igračine, a ne poluigrači. Po meni, kriva je politika klubova, jer umjesto da forsiraju mlade, domaće dečke, njima je lakše šansu dati strancima... Nekima je to očito interes, od tih transfera stranaca očito imaju mnogi koristi. A znate li kada je Dinamo najbolje igrao ove sezone? U posljednjih nekoliko utakmica sezone, kada su igrali većinom mladi, domaći igrači. Eto, to je ispravan put – zaključio je legenda Dinama Slavko Ištvanić.
Da nema kapitala,Dinama već ne bi bilo,vidi se kako su sretni ostali klubovi koji muku muče s financijama...