Iza četiri uzastopne pobjede Hrvatske u kvalifikacijama za Eurobasket stoje dvojica bivših cibosa i reprezentativaca, Veljko Mršić (49) i Damir Mulaomerović (46). Mršić kao glavni strateg, a Mulaomerović u ulozi prvog pomoćnika.
Tri godine stariji Mršić bio je akter osvajanja posljednje hrvatske medalje. Upravo je on s 20 koševa bio i naš najbolji strijelac u dvoboju za broncu s Grcima igranim u Ateni 1995. Već na sljedećem velikom natjecanju (OI u Atlanti 1996.), kada Mršića nije bilo zbog ozljede, u reprezentaciju ušao je Mulaomerović koji je bio motor reprezentacije idućih osam godina.
Najtraumatičnija utakmica
Najtraumatičniju utakmicu svog naraštaja obojica su odigrala u rujnu 2001. upravo u Istanbulu, pod vodstvom izbornika Ace Petrovića, a s njima je tada svlačionicu dijelio i današnji glavni tajnik Hrvatskog košarkaškog saveza Joke Vranković. A to je onaj teško zaboravljivi okršaj s Turcima u četvrtfinalu Eurobasketa. Unatoč vodstvu s 19 koševa u 27. minuti, Hrvatska je izgubila, i to u produžetku.
S obzirom na to da smo bili svjedoci tog nemilog događaja, kada su Turci sada u petak počeli smanjivati prednost Hrvatske, pomislili smo – pa neće se valjda povijest ponoviti. Nešto slično prostrujalo je mislima i izbornika Veljka Mršića:
– Kada su Turci u nastavku počeli smanjivati našu prednost, a ona je u prvom dijelu iznosila i 25 koševa, proletjelo mi je to kroz glavu. No, Hrvatska danas igra bolje u obrani nego što je igrala tada pa se to nije dogodilo. Razgovarali smo Mula, Joke i ja o tome i uspoređivali današnji i tadašnji sastav Turske, pa tako i naš sastav. Turska je tada bila puno jača nego što je sada, a ja bih rekao i naša reprezentacija jer je bila sastavljena od najboljih igrača u tom trenutku.
Svoja sjećanja na tu utakmicu ispričao nam je i Mulaomerović koji je u tom susretu igrao svih 45 minuta i postigao 22 koša:
– Bila je to jedna od najnevjerojatnijih utakmica koju smo Veljko, Joke i ja ikad igrali. Igralo se pred 15 tisuća ljudi koji su Turcima dali neku posebnu snagu. To je mogla biti prekretnica našeg naraštaja jer bismo s pobjedom u polufinalu išli na Nijemce. Kada me pitaju za kojim izgubljenim utakmicama najviše žalim, uvijek spomenem tu, kao i onu protiv Olimpije u Euroligi u Zagrebu kada nam se otvarao put prema Final Fouru.
I za Mršića je to jedan od neprežaljenih ishoda:
– To je jedna od rijetkih utakmica koje se često prisjetim. Imali smo odličnu momčad koja je na tom Eurobasketu pobijedila branitelja naslova Italiju, a Turcima smo držali školu košarke sve do posljednjih 11 minuta. U ritmu u kojem smo bili, pobijedili bismo i Njemačku i osvojili medalju, a i kvalificirali bismo se za Svjetsko prvenstvo u Indianapolisu. Nažalost, u hrvatskoj košarci se previše priča o propuštenim prilikama, a premalo o onome što je pred nama.
Roko može naučiti od tate
No, kako je povijest učiteljica života, tako je Mršić svojim dečkima prenio pouku iz vlastita primjera:
– Da ne bi desetljećima sanjali neku situaciju, igračima uvijek govorim koliko je bitno zagrađivanje na skoku, a mi tada nismo ušli u polufinale zbog jednog zagrađivanja. Učite na mojoj pogrešci. Zapravo, kada sam prije par godina gledao tu utakmicu vidio sam da to i nije bila baš moja pogreška, no mogao sam otići i pomoći u borbi oko te lopte, da je Turkcan ne uhvati, a ne gledati. A ja sam stajao i gledao.
Tu utakmicu zacijelo pamti i Nikša Prkačin koji je tada napravio nesportsku pogrešku koja je podigla publiku na noge, a ona je pokrenula lavinu i preokret. Njegov sin Roko (18), koji je upravo protiv Turske debitirao za nacionalnu vrstu, iz tatine prenaglašene reakcije ima što naučiti.
Spektakularni preokret pamti i turski izbornik Orhun Ene koji je tada bio igrač Turske, ali nije igrao, no zacijelo će više pamtiti tu utakmicu jer je trenerski tek preuzeo reprezentaciju i doživio debakl. Od kolega Mršića i Mulaomerovića koji danas protiv Švedske (18 sati) imaju priliku pečatirati hrvatsku vizu za Eurobasket. •