Slovenija zanijemila i pala u tugu i očaj

Čekalo se spasonosno “idemo dalje”, a onda ih je komentator STV-a zaledio:

- Donovan je upravo zabio za 1:0 Amerikanaca...

U tom času cijela je Dežela zanijemila poput sjevernokorejskog tv-izvjestitelja: “Zar je moguće...?”

Navijačka masa u ljubljanskom Gospodarskom razstavišču, sajamskom prostoru nedaleko centra grada, zabila je lica u dlanove i zborno zajecala. Netko je otresao punu čašu piva u zid, neki su od jada i šoka polijegali na beton i plakali, neki samo psovali, Alžirce, Amerikance, zlu sreću..., dok je većina u miru i potpunoj tišini krenula u žalosnu procesiju ljubljanskim ulicama.

Ne bi se baš moglo reći da je jučer vruća Ljubljana zamrla za vrijeme utakmice svih utakmica, protiv Engleza. Prošetali smo Prešernovim trgom sat prije utakmice i susreli tek ponekoga navijača u zelenom dresu, ugostitelji su lijeno razvijali slovenske trobojnice po terasama, nitko nije čak ni zaurlao "Slovenija!".

Pitanje svih pitanja u Sloveniji glasi: kakav to ples izvode Kekovi igrači kad zabiju gol? Pitali smo to i slovenske novinare i navijače, i nitko ne zna odgovor.

– To su dečki smislili u svlačionici, mislimo da je to ples afričkoga plemena – kazao je jedan navijač.

Neki pak tvrde: Novakovič i društvo plešu ples šumskih nimfi i ovih dana savršeno bi se uklopili na zagrebački - gay pride. U tom "tancanju" stvarno nema ništa muškoga.

Ljubljančani su sve utakmice SP-a doživljavali u Gospodarskom razstavišču, sajamskom prostoru nedaleko od središta grada. Tek tu osjetili smo djelić afričkoga ludila: opojne mirise roštilja te Union i Laškoga piva (3 eura za čašu od 3 dcl), slovenske navijačke koračnice, Slovenke u trikoićima koji će svaki čas popucati...

Pa iako je ambijent bio veličanstven, i iako se okupilo nekoliko tisuća euforičnih Slovenaca, ovo nije bio ni djelić ludila kakvo je ovdje nedavno izmamila Arkanova Ceca. S njom je plesalo 8000 ljudi, a s Kekovim junacima ni pola od toga broja. I to je Slovenija...

Iako Slovenci idu kući, Ljubljana je bila grad sretnih ljudi, nitko nije pustio suzu. Hopsalo se i jodlalo na sve strane, ne mareći za vijesti iz JAR-a. Jer, Slovenci se nisu osramotili, naprotiv.

Oni su u JAR-u bili, Hrvati nisu. Oni su ispali, a i u toj eliminaciji imaju se čime ponositi. Oni su, za razliku od Hrvata 2006., barem nekoga pobijedili. Oni nisu pali protiv SAD-a koji ima devet puta više nogometaša nego Slovenija stanovnika...

I taj čudotvorac Kek, u Deželi popularniji od dječjeg junaka Kekeca, zaslužio je poklič "Matjaž, ostani!". Jednako kao i slovenski dobrotvor na našoj klupi. "Slavene, ostani i ti", poželjeli su Slovenci Hrvatima jučer u Ljubljani, "možda nam uljepšaš i ljeto 2012..." (td)