Prvi put u pravoj egzotici, a što se sporta i rukometa tiče Doha i Katar to doista jesu, najbolji će svjetski rukometaši tražiti put prema naslovu svjetskog prvaka. Irfan Smajlagić kao igrač nastupio je na samo dva svjetska prvenstva – 1990. kada je s reprezentacijom bivše Jugoslavije osvojio četvrto mjesto, dok je 1995. godine s Hrvatskom osvojio srebrnu medalju. Kao trener je bio svjetski prvak 2003. godine, te svjetski doprvak dvije godine kasnije. Na Islandu je 1995. godine bio uvršten u All Star momčad kao najbolje desno krilo.
I što možemo u Kataru?
– Možemo uvijek puno. Kao do sada. Nisam baš toliko upućen da bih mogao nešto konkretnije prognozirati, ali imamo momčad za visoke domete. Opet, gledajući utakmicu protiv Srbije u Rijeci, puno toga još nedostaje. Nije bilo ideja u napadu, obrana je bila loša, no to je samo pripremna utakmica – istaknuo je Smajlagić.
Trebao sam u Katar
U godinu dana se nije puno toga promijenilo u rukometu. Favoriti su isti, tko je najbliži zlatu.
- Uz Hrvatsku, to su Francuska i Danska. Ne vidim četvrtu momčad koja bi mogla do zlata.
Hoćete li doći u Katar?
- Imam poziv, ali tek na polufinale i finale. Nisam još odlučio hoću li ih ići gledati.
Možda tamo dočekate i Hrvatsku?
- To bi bilo doista lijepo.
Kao trener Lokomotive, lani je osvojio prvenstvo i kup, prekinuvši dugogodišnju dominaciju Podravke, ali zbog financijskih problema otišao je iz Lokomotive na kraju prvog dijela sezone.
- Kriza se dala naslutiti još u kolovozu prošle godine, na početku priprema. Plaće nisu dolazile, nezadovoljstvo je bilo sve veće i bilo je teško raditi u tim uvjetima. Dobro smo i izdržali.
Možda bi bilo bolje da je prihvatio jednu ponudu iz Francuske.
- Bilo je ponuda i iz Katara. Znam da u Kataru treneri ne ostaju duže od godinu dana, bez obzira na rezultat, ali svi tamošnji klubovi financijski su vrlo stabilni – kaže Smajlagić.
U vrijeme kada ste igrali rukomet, situacija u rukometu, pa i u sportu općenito bila je puno bolja.
- U Hrvatskoj smo početkom devedesetih imali uza Zagreb još puno dobrih klubova, poput Zameta, Medveščaka, Metkovića, Moslavine. Onda su se počeli pojavljivati ljudi koji su preko noći htjeli da od maloga kluba stvore vrhunski klub, a to nije išlo.
Veselin Vujović, njegov nekadašnji suigrač iz jugoslavenske reprezentacije, za sada dobro radi svoj trenerski posao u PPD Zagrebu. Jeste li se vidjeli s njim?
- Možda dva-tri puta. Vujović svoje nekadašnje igračke kvalitete danas odlično prenosi na igrače. Kvalitetno radi i to je bit cijele priče – rekao je Smajlagić.
Uz rukomet, Smajlagić voli pratiti i sve ostale loptačke sportove.
- Zbog sina Svena, koji trenutačno igra u Slovačkoj, volim gledati košarku, bio sam na nekoliko nogometnih utakmica u Zagrebu.
Na nogometu baš nema previše gledatelja, barem kada je riječ o Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi.
- To je posljedica negativnih stvari koje se događaju u nogometu, a o tim se negativnim stvarima puno govori i piše pa to ljude udaljava od stadiona.
Rijeka je dobar primjer
Dinamo je dobro vođen klub, ima dobre igrače, ali nema gledatelja?
- Pitanje je je li dobro vođen. Za mene je Rijeka dobro vođen klub - istaknuo je Smajlagić.
Kava i cigarete nezaobilazni su u njegovu životu...
- Počeo sam pušiti u 25. godini. Do tada sam povremeno znao zapaliti koju cigaretu žicajući ih od drugih. Od 30. godine počeo sam kupovati cigarete. Danas pušim pola kutije dnevno.
Slobodno vrijeme?
- Pa nemam ga. Pogotovo kad nekog treniram. Treninzi su dva puta dnevno, vikendom utakmice... Ne, ne stignem ni u kino, ako ste na to mislili. Ako stignem, malo se rekreiram trčeći.
>> Goluža: Spremni smo, uvjeti su izvanredni i krenut ćemo maksimalno!
irfane otiso si iz lokomotive jer nisi dobivao placu??nabrojao si klubove iz hrvatskog rukometa koji su propali zasto onda pljuvanje po klubu koji daje place i koji nije ni blizu da propadne?