Kada je shvatio da će mu trener reprezentacije Hrvatske biti novi klupski trener, uz pomoć društvenih mreža Amerikanac Nolan Smith (25, 188 cm) došao je do sunarodnjaka pod hrvatskim stijegom Dontayea Drapera. Zanimalo ga je kakav ga to trener čeka, ali i što ga očekuje u Cedeviti, u klubu u kojem je i Didi igrao.
- Rekao mi je da će trener Repeša biti strog, da mi neće biti lako, ali da je jako dobar trener i da će mi se svidjeti igrati za njega.
Dobio je Nolan od Didija i pokoji savjet o Zagrebu.
- Rekao mi je da svi govore engleski i da će mi se svidjeti.
Je li mu preporučio i neka mjesta za izlazak?
- Ne baš, no ja sam već sam locirao mjesta na koja volim izlaziti. Ja volim paste i pizze pa najviše volim otići u Pizza House, u centru, a suigrač Goran Suton me pak odveo u jedan fini restoran. Očekujem da će me uskoro odvesti i na neke domaće specijalitete.
Premda je u Zagrebu tek nešto više od mjesec dana kaže da se već osjeća kao kod kuće.
- Komfornim me najviše čini organizacija kluba. Od trenutka kada su me dočekali u zračnoj luci ja se osjećam dobro.
Ima još jedan razlog zašto mu se sviđa život u Zagrebu?
- Puno je dobre hrane, a ona me čini sretnim. A i puno je šoping centara. Sve sam ih već obišao.
Kada je već tako, bili prihvatio hrvatsku putovnicu, ako bi mu to netko ponudio?
- Zašto ne. Ako se negdje osjećam komforno, a meni se već sada sviđa ovdje, ja to smatram svojim drugim domom. Još ako kliknemo ja i trener, a on je i trener reprezentacije...
Očito je da se Nolan već priviknuo na stil života, no što je s drugačijim pravilima no što su ona u NBA ligi?
- Još to učim, ostajem nakon svakog treninga s trenerima. Najviše radim na tome da ne radim korake.
Nolan očekuje da će uskoro dobiti i posjetu iz domovine.
- Očekujem da će me posjetiti djevojka, ali i majka.
Za majku je jako vezan, posebice snažno otkako je ostao bez oca.
- Imao sam devet godina kada smo išli na jedno karipsko krstarenje i kada je tijekom njega umro moj otac. Ta slika njegova tijela na kolicima hitne službe ni danas mi ne izlazi iz glave. No, to je je, izgleda, ojačalo i postalo dodatni poticaj da uspijem.
Tada se, premda tako malen, obratio majci ozbiljnim glasom.
- Rekao sam majci da sada ja želim biti muškarac u obitelji. Nisam tada ni znao što to znači, no život me prisilio da to budem.
Sedam godina kasnije odlučio se tetovirati u spomen na oca. Uz natpis “Forever Watching”.
- Imao sam osjećaj da me otac budno prati, kako rastem, kako se razvijam kao košarkaš, pa sam pitao majku mogu li tetovirati očev lik na svom ramenu a ona mi je rekla da pazim da doista liči na njega. Kada sam joj pokazao bila je vrlo sretna. I danas sam i ja sretan što sam to učinio i svaki put kada zaigram ja to posvetim ocu.
Od tada se tetovirao još nekoliko puta.
- Ja sam prilično religiozan pa sam si dao istetovirati neke duhovne poruke.
Premda se u Cedeviti osjeća jako dobro prihvaćenim, Smith se ne bi tu duže zadržavao.
- Došao sam u Cedevitu da bih se preko Europe ponovo vratio u NBA ligu. Očekujem od sebe da ponovo budem ono što sam bio prije te dvije godine u Portlandu za kojih nisam dobio pravu priliku.