Snježana Pejčić preživjela je testno natjecanje u gađanju zračnim i MK oružjem u Rio de Janeiru. Vratila se živa i zdrava. Nije čak ni umorna.
– Ma, navikla sam putovati s jedne strane svijeta na drugu – rekla je Snježana, koja je osvojila prvo mjesto u Riju u gađanju MK puškom trostav.
No, uz zlatnu medalju postigla je u kvalifikacijama svjetski rekord – 594 kruga, koji će teško netko nadmašiti.
– U gađanju zračnom puškom osvojila sam olimpijsku broncu u Pekingu 2008. godine. Imam u gađanju zračnom puškom još dvije europske zlatne medalje te dvije srebrne. No, u posljednje vrijeme bolje mi ide mali kalibar. Imam dva srebra s Europskog i Svjetskog prvenstva. Eto, sad sam puno iskusnija i naučila sam podjednako dobro gađati sva tri stava – rekla je 33-godišnja Snježana.
Streljana u prašini
Kakva je streljana u Riju gdje će se održati natjecanje na OI?
– Nisam prvi put u toj streljani. Već sam nastupala na Svjetskim vojnim igrama 2011. godine. Kakva je streljana? A još se mora puno toga ušminkati za Igre. Bilo je dosta prašine, dosta prljavštine, a jedino novo što su napravili u odnosu na Svjetske vojne igre je dvorana u kojoj će se gađati finala. Vjerujem da će još tu doći i nove tribine, sad su bile montažne – istaknula je.
Sami uvjeti na liniji?
– Nemam primjedbi. Meni je bilo sve dobro. Osim vrućine. Kako je sada u Brazilu ljeto, temperatura je bila negdje oko 35 Celzijevih stupnjeva. Meni u odijelu još deset stupnjeva više. Jedini je problem što je streljana malo udaljena, a u Riju su goleme gužve. Jedan dan došla sam u streljanu za 45 minuta, a jedan dan provela sam u autobusu puna četiri sata za. Sreća što je autobus imao klimu – kaže Snježana.
Osjeti li se već atmosfera Igara?
– Ha, ha. Zaista smiješno jer sam u deset dana vidjela samo jedan veliki plakat na aerodromu da se održavaju Igre. U samom gradu nema ni slova. Ne znam znaju li stanovnici Rija uopće da se u njihovu gradu održavaju Olimpijske igre jer nisam stigla ni s kim razgovarati. Uglavnom, tamo je sve u nogometu. Samo se to prati – rekla je Snježana.
A ima li Zika virusa? Je li bilo straha?
– Nemam pojma. Mi se čak nismo ni cijepili. Rekli su da ne treba. Ne, nije bilo straha – rekla je Snježana.
Valjda vas nije ubo komarac?
– Koliko se sjećam, nije me nijedan ubo – dodala je.
Nema do našeg mora
U deset dana bilo je vremena i za mali obilazak grada.
– Kako sam već prije bila u Riju, meni to nije bilo toliko važno koliko ostalim članovima naše reprezentacije koji su bili prvi put. Imali smo dva dana slobodno. Što smo radili? Klasika. Išli smo na izlet na brdo Glava šećera, bili smo na Copacabani. Uspjeli smo se i okupati. Naravno, naše je more neusporedivo ljepše i bolje, ali to je ipak Copacabana – rekla je Pejčić.
Vremenska razlika nije bila problem?
– Pa i nije. Pet sati. Kao po dobrom starom običaju, prva ću od naših sportaša nastupiti na Igrama u Riju – zaključila je Snježana Pejčić.
Ova vaša fotografija više liči na osječku Kopiku nego na pravu Copacabanu.