Sa Zdravkom Zovkom i Matom Matijevićem Šola čini hrvatski trenerski trojac u ženskom klubu Zvijezdi iz Zvenigoroda.
– Nemojte zaboraviti da je s nama bila i Svitlana Pasičnik – ističe Šola. No, za razliku od spomenutog trojca, bivša rukometna reprezentativka, popularna Cvita, sljedeće sezone neće stanovati u predgrađu Moskve.
– Gazde kluba otpustili su 15 igračica, među njima i Cvitu. Daleko od toga da je naša rukometašica igrala loše. Imala je peh jer je dugo bila ozlijeđena, ali igrala je više nego solidno – rekao je Šola.
Pa tko će uopće ostati u klubu?
– Ostalo je pet-šest najboljih igračica. No, klub će se pojačati jer želimo sljedeće sezone još bolje rezultate.
Ove sezone Zvijezda je izgubila u polufinalu doigravanja te u finalu kupa, oba puta od Rostova. U Kupu kupova ispala je u četvrtfinalu porazom od Ferencvarosa.
– Ima naznaka da bismo mogli dobiti pozivnicu za kvalifikacije za Ligu prvakinja. Vjerujem da ćemo imati dovoljno kvalitetan sastav za dobre rezultate u Europi.
Osim što je u Zvijezdi trener vratarki, Šola je pomalo i menadžer...
– Uključen sam u dovođenje nekih igračica. To je ono čime se želim baviti u budućnosti. Evo, blizu sam dogovora s Alexandrom Lacrabere, trenutačno jednom od najboljih igračica francuske reprezentacije.
Hoće li netko iz Hrvatske u Zvenigorod?
– Ne. Lani smo htjeli dovesti Andreju Penezić, ali imala je jako dobar ugovor s Krimom. Ove sezone želio sam dovesti Kristinu Franić, ali je imala uvjet da joj nađem nogometni klub za supruga (Ivan Elez, igrao za Slaven B. i Dugopolje, nap. a.). Nudili smo joj mnogo novca, ali nije odustajala. Morali smo je prekrižiti jer mi nije bilo ni na kraj pameti da tražim klub za igrača koji u Hrvatskoj ne igra u prvoj ligi – istaknuo je Šola.
Moskva je poznata po strašnim prometnim gužvama, ponekad je za deset kilometara potrebno dva sata vožnje automobilom.
– Srećom, mi stanujemo i treniramo u Zvenigorodu, gradu koji se naslanja na Moskvu. Tamo nema gužve. Opet, Moskva kao grad nudi mnogo sadržaja i u slobodno vrijeme često odem do velegrada. Znao sam odlaziti na košarku, gledati naše Planinića i Lončara. Odlazio bih i na nogometne utakmice Dinama dok je igrao Dujmović. Nakon pola godine već se dobro snalazim i odlazim u Moskvu bez GPS-a – priča Šola.
Nije li Moskva malo i skupa?
– Da malo, užasno je skupa! No, treba se brzo prilagoditi i onda nema problema. Nama su plaćeni smještaj i hrana, tako da nam većina plaće ostane. Troši se na kave, pića, izlaske, šoping, ali ne pretjerano – kaže Šola.
Brzo se priviknuo na rusku hranu.
– Obožavam ribu, najviše jesetru!
A kavijar?
– Naravno.
Uskoro mu u Moskvu dolazi novo društvo iz Hrvatske...
– Mislite na Slavena Bilića, Aljošu Asanovića i Nikolu Jurčevića. Radujem se! Bit će nas više za druženje. S njima dolazi i Miljenko Rak s kojim sam se već čuo. Raspitivao se kako je u Moskvi. Ja svima kažem: Ljudi, dođite, nećete požaliti. Ma, snaći će se oni brzo, a uvjeren sam da će Bilić napraviti dobar posao, kao što je napravio s hrvatskom reprezentacijom.
Znači, viđat će vas često na utakmicama Lokomotiva.
– Nadam se da će mi dečki nabaviti ulaznice, ha-ha – šali se Šola.
Umaraju li ga u Rusiji dugačka putovanja?
– Ma ne! Od Moskve je sve na dva sata leta. Na sreću, sve su ženske ekipe u europskom dijelu Rusije.
Je li naučio ruski?
– Znam osnove. Dovoljno.
Opširniji tekst u novom broju Maxa