Zvonimir Soldo (49) ponovno je u trenirci! Ne na rekreativnom haklu na Ravnicama, nego u gradu Jinanu, u istočnoj Kini, na klupi tamošnjeg prvoligaša Shandong Lunenga!
Vijest koja zvuči jako intrigantno, s obzirom na to da se činilo kako je proslavljeni vatreni izgubio interes za trenerski posao, budući da je prošlo šest i pol godina od njegova posljednjeg angažmana u njemačkom bundesligašu Kölnu.
No Zvonimirovu letargiju na zagrebačkoj špici, ispred njegova Bulldoga, prekinuo je poziv staroga prijatelja i nekadašnjega šefa Felixa Magatha (63). Poznati trenerski diktator, nekadašnji Soldin trener u Stuttgartu, očito se umorio i, tražeći novu energiju u svome stručnome stožeru, dakako, i znanje i lojalnost, posegnuo je za provjerenim kadrom.
Soldo je po mentalitetu ‘Švabo’, talentiran je trener, očito se zaželio novoga izazova na klupi, a staroga prijatelja nije mogao odbiti. Kina je idealna odskočna daska za Soldu, koji jednoga dana može i naslijediti Magatha na klupi, ili opet započeti samostalnu karijeru. U svakom slučaju, za pozdraviti je Soldino zbogom ugostiteljstvu i povratak u ono što mu najbolje ide – trenerski posao.
Podsjetimo, Zvonimir je u siječnju 2008. godine zasukao rukave u Dinamu, nakon što ga je Mamić iz juniorskog pogona prebacio u seniorski. Preuzeo je momčad od Branka Ivankovića i sezonu okončao dvostrukom krunom. Na kraju prvenstva Dinamo je imao čak 82 boda ili 28 više od prvih pratitelja Slavena Belupa i Osijeka, odnosno čak 30 više od Hajduka! To nije uspjelo nijednom Dinamovu treneru. I odmah je bio šokirao Mamića svojom ostavkom!
Soldo je bio velika vijest i u ljeto 2009. godine, kada ga je za trenera uzeo Köln, u kojemu je trajao do listopada 2010. godine. Ukupno je vodio 43 bundesligaške utakmice i ostvario deset pobjeda...
Inače, Zvonimir nije prvi Hrvat na klupi Shandonga. Branko Ivanković s tim je klubom bio prvak 2010. godine, a kratko nakon njega Kineze je vodio i Rajko Magić.
Soldin sin Filip nadareni je centarfor trećeligaša Stupnika. Mladić je rođen 1997. godine u Stuttgartu, u godini u kojoj je tata Zvonimir osvojio svoj jedni trofej sa ‘Švabama’, njemački kup.