Da je hrvatski nogomet podmornica, sada bi bio ispod dubine raspada, negdje 20.000 milja ispod površine. Ni kapetanu ni ikome od članova posade ne pada na pamet upaliti SOS (Save our souls - Spasite naše duše), jer su ionako sami krivi za položaj u kojem se nalazimo. A nalazimo se u bezdanu.
Ostali smo u krčmi
Dvadeset godina nakon bijega iz balkanske krčme hrvatski nogomet je mutna voda u kojoj se miješaju sumnje u namještanje utakmica i sumnje u bludničenje nad nogometašicama, fizički napadi na trenere mlađih kategorija i prijetnje novinarima, robovlasnički odnosi menadžera i igrača, hodočašća nogometaša na relaciji kladionica - teren - Remetinec, te sramoćenje po pretkolima pretkola europskih kupova uz krvave huliganske pohode.
Od svega toga još je više zastrašujuće s koliko indolencije se vrh Hrvatskog nogometnog saveza odnosi prema problemima koji prijete neslavnim epilogom - izbacivanjem naših momčadi iz Uefinih natjecanja. Vlatko Marković i Zorislav Srebrić u stilu loših cabaret-majstora pokušavaju zabaviti publiku vicevima o bosančerosima i dragim ljepoticama.
Hrvatska hitno treba nova lica na svim ključnim položajima u nogometu! Trebala ih je već jučer, a bili bismo sretni i kad bismo ih dočekali za godinu dana i krenuli ispočetka. Doslovno cijeli sustav treba "resetirati".
Nažalost, nemoguće je to učiniti jednim klikom kao kod računala, trebat će nam mjeseci, možda i godine da raščistimo sav mulj, ali da bismo u to krenuli - moramo dati šansu novim ljudima. Nekompromitiranim, poštenim i sposobnim, ne za "ukradi, mazni, prevari", nego za nešto dobro.
Gori ne mogu biti
Sastavili smo osam imena s kojima bismo mogli pokušati. Izgubiti više nemamo što, jer gore ionako teško može biti. Neki od njih su već pokušavali ući u nogometni vrh, pa su grubo prizemljeni, neki su samo naznačili ambicije, a neke smo imenovali više kao profil ljudi kakav je nužan nogometu.
Ne tvrdimo da su to čarobnjaci koji će štapićem sve u trenutku promijeniti, niti da su sveci bez mana. I sigurni smo da će i Mateši, Grgiću, Ladiću, Tedeschiju, Andabaku, Prosinečkom, Vučeviću, Vugrincu i Trivkoviću mnogi pronaći stotinu zamjerki, jer nakon ovih 20 godina ne vjerujemo više nikome.
Ali druga opcija je pustiti da sve ide kao do sada i s dokazano pogrešnim ljudima dočekati slom i nestanak s nogometne karte svijeta.
Uostalom, probajte sami. Pokušajte sastaviti ekipu ljudi koja bi ozdravila naš nogomet. Teško da ćete naći gore od ovih sada. Ako ne možemo naći tih osam ili deset imena, ostaje nam samo rasplakati se nad svojom sudbinom.