SOS za hrvatski nogomet

Ni kapetanu ni ikome od članova posade ne pada na pamet upaliti SOS (Save our souls - Spasite naše duše), jer su ionako sami krivi za položaj u kojem se nalazimo. A nalazimo se u bezdanu.

Ostali smo u krčmi

Dvadeset godina nakon bijega iz balkanske krčme hrvatski nogomet je mutna voda u kojoj se miješaju sumnje u namještanje utakmica i sumnje u bludničenje nad nogometašicama, fizički napadi na trenere mlađih kategorija i prijetnje novinarima, robovlasnički odnosi menadžera i igrača, hodočašća nogometaša na relaciji kladionica - teren - Remetinec, te sramoćenje po pretkolima pretkola europskih kupova uz krvave huliganske pohode.

Od svega toga još je više zastrašujuće s koliko indolencije se vrh Hrvatskog nogometnog saveza odnosi prema problemima koji prijete neslavnim epilogom - izbacivanjem naših momčadi iz Uefinih natjecanja. Vlatko Marković i Zorislav Srebrić u stilu loših cabaret-majstora pokušavaju zabaviti publiku vicevima o bosančerosima i dragim ljepoticama.

Hrvatska hitno treba nova lica na svim ključnim položajima u nogometu! Trebala ih je već jučer, a bili bismo sretni i kad bismo ih dočekali za godinu dana i krenuli ispočetka. Doslovno cijeli sustav treba “resetirati”. Nažalost, nemoguće je to učiniti jednim klikom kao kod računala, trebat će nam mjeseci, možda i godine da raščistimo sav mulj, ali da bismo u to krenuli - moramo dati šansu novim ljudima. Nekompromitiranim, poštenim i sposobnim, ne za “ukradi, mazni, prevari”, nego za nešto dobro.

Gori ne mogu biti

Sastavili smo osam imena s kojima bismo mogli pokušati. Izgubiti više nemamo što, jer gore ionako teško može biti. Neki od njih su već pokušavali ući u nogometni vrh, pa su grubo prizemljeni, neki su samo naznačili ambicije, a neke smo imenovali više kao profil ljudi kakav je nužan nogometu. Ne tvrdimo da su to čarobnjaci koji će štapićem sve u trenutku promijeniti, niti da su sveci bez mana.

I sigurni smo da će i Mateši, Grgiću, Ladiću, Tedeschiju, Andabaku, Prosinečkom, Vučeviću, Vugrincu i Trivkoviću mnogi pronaći stotinu zamjerki, jer nakon ovih 20 godina ne vjerujemo više nikome. Ali druga opcija je pustiti da sve ide kao do sada i s dokazano pogrešnim ljudima dočekati slom i nestanak s nogometne karte svijeta.

Uostalom, probajte sami. Pokušajte sastaviti ekipu ljudi koja bi ozdravila naš nogomet. Teško da ćete naći gore od ovih sada. Ako ne možemo naći tih osam ili deset imena, ostaje nam samo rasplakati se nad svojom sudbinom.

Herjavec je bio idealan za predsjednika

Nakon osamostaljenja Hrvatske pa sve do 2001. godine nogometni klub Varteks bio je primjer uspješnog kluba. Anđelko Herjavec, ekonomist koji je uspješno radio u tekstilnom divu Varteksu, na moderan je način vodio klub.

Sagrađen je jedan od najljepših malih stadiona, igrači su imali dobre ugovore, ne astronomske, jer je Đelac uvijek znao čime se može pokriti. Bio je i vrlo dobar sportski radnik, u to vrijeme i dopredsjednik HNS-a, s predsjedničkom ambicijom. Nažalost, poginuo je u prometnoj nesreći 2001. A bio je u naponu snage. Što je najbitnije, obožavao je nogomet, a na primjeru varaždinskog kluba pokazao je da zna kako se uspješno posluje.

Nogometnom savezu potreban je menadžer. Branko Grgić, dugogodišnji predsjednik Hajduka, ima iskustvo rada u nogometu. Uspješno je vodio splitsku Lučku upravu koja je treća po prometu u Europi. Danas je državni tajnik za turizam. Sa svojim poslovnim iskustvom znao bi oploditi novac koji HNS ima.

Današnji predsjednik HOO-a Zlatko Mateša iza sebe nema mrlja, nema neuspjeha, bio je hrvatski premijer, vrlo je dobar ekonomist. U nastupima je umjeren, bio bi dobra poveznica nogometa, politike i ekonomije. Markoviću su se množile afere, klupski je nogomet uništen, mora otići.

Za napraviti:

• Novac kojI savez ima još bolje oploditi
• Osigurati bolje uvjete za mlade vrste
• Uložiti u školu, kupiti bolje igrače
• Prvo srediti ligu, te bdjeti nad A-vrstom
• Očistiti sve korumpirane kadrove
• Pronaći način kako sagraditi stadion
• Čuvati interese igrača i klubova
• Usredotočiti se na odnos s fifom i uefom