Mihovil Španja član je PK Jug iz Dubrovnika, trostruki je osvajač paraolimpijske bronce u Ateni 2004. godine na 100 m leđno, 200 m mješovito i 100 m prsno. Osvajač je srebrne medalje na EP-u 1999., zlatne medalje na EP-u 2001., srebrne i brončane medalje na SP-u 2002. te brončane medalje na SP-u 2006. godine. Sudionik je paraolimpijskih igara 2000., 2004. i 2008. godine, mediteranskih igara 2005. i 2007. godine te je aktualni svjetski rekorder u disciplini 50 m prsno. Na EP-u na Islandu 2009. osvojio je zlatne medalje u disciplinama 100 m prsno i 200 m mješovito te dvije srebrne na 400 m slobodno i 100 m leđno. Postavio je i europski rekord u disciplini na 200 m mješovito. Na zadnjem SP-u 2009. osvojio je dva prva mjesta u disciplinama 200 m mješovito i 100 m leđno te dva druga mjesta u disciplinama 100 m prsno i 100 m mješovito. Na SP-u 2010. godine u Eindhovenu, Nizozemska, osvojio je dva prva mjesta na 100 m prsno i 400 m slobodno i dva druga mjesta na 100 m leđno i 200 m mješovito. Na EP-u 2011. u Berlinu osvojio je zlato na 200 m mješovito, tri srebra na 400 m slobodno, 100 m leđno i 50 m delfin te jednu broncu na 100 m prsno.
– Počeo sam plivati kad sam imao samo jednu i pol godinu. Možete li to zamisliti? Teško je za povjerovati, ali je istina. Kad sam imao šest mjeseci, obolio sam od dječje paralize pa su mi kao najbolju rehabilitaciju preporučili plivanje. Stoga su me roditelji svakodnevno vodili u hotel koji je imao bazen u kojem je moja majka mogla stajati dok je sa mnom neumorno vježbala dan za danom. To se nastavilo sve dok nisam krenuo u prvi razred osnovne škole kad sam se pridružio plivačkom klubu u Dubrovniku. Imao sam tada šest godina – priča uspješan sportaš.
Uvijek se trudio dokazati sebi i kolegama u klubu da mogu sve savladati i da je spreman pobjeđivati.
– A ako i ne budem stalno pobjeđivao, trudit ću se postići najbolji mogući uspjeh. U jednom razdoblju mog života u isto vrijeme sam trenirao vaterpolo i plivanje. Možete li zamisliti dvanaestogodišnjeg klinca koji svaki dan trenira četiri puta dnevno i pliva s djecom koja nisu osobe s invaliditetom. E, pa ja sam bio upravo takvo dijete i to sam činio kako bih dokazao samome sebi da mogu. Da, ja to mogu! Trenirao sam vaterpolo jer jako volim taj sport, a to je također i najpopularniji sport u mom rodnom gradu, Dubrovniku, i jedan od najuspješnijih sportova u Hrvatskoj.
Gledao je i uspjeh hrvatskih vaterpolista u Londonu.
– Dok sam gledao hrvatsku vaterpolsku reprezentaciju na Olimpijskim igrama u Londonu, vidio sam mnogo mojih prijatelja kako osvajaju zlatnu olimpijsku medalju. Bio sam jako ponosan na njih i sretan zbog njihova uspjeha jer sam s mnogima od njih trenirao vaterpolo u djetinjstvu. I oni su ponosni na mene i sretni zbog mojih uspjeha i ne rade razliku u važnosti između Olimpijskih i Paraolimpijskih igara. A i zašto bi? U oba slučaja riječ je o sportu na najvišoj razini. Kada sam se počeo natjecati u plivanju za osobe s invaliditetom, glavni cilj mi je bio promijeniti percepciju javnosti o paraolimpijcima. To nisu samo osobe koje se bave sportom radi zdravlja, oni su istinski profesionalci u svakom smislu – ističe Španja.
Ove godine na početku priprema za Paraolimpijske igre u Londonu odlučio je napraviti dokumentarni film u kojem želi pokazati sportskoj i ostaloj javnosti da sportaš paraolimpijac, ako mu je to cilj, može biti jednako dobar kao i njegov kolega na Olimpijskim igrama.
– Stvar je u stavu. Htio bih da čitatelji znaju da, ako treniram šest ili sedam sati dnevno i trudim se najviše što mogu kako bih osvojio medalju na Paraolimpijskim igrama, tada ne postoji razlika između mene i sportaša olimpijaca. I tu je kraj priče. Zbog toga mi je važan rad na dokumentarnom filmu. Ovim filmom želim pokazati da i sportaši bez ruku i nogu mogu biti vrhunski sportaši. Bio sam jako sretan kada sam vidio Oscara Pistoriusa u polufinalu Olimpijskih igara. On je najveći brend paraolimpijskog pokreta i želja mi je da i on sudjeluje u mom dokumentarcu jer ima jako puno za reći o ovoj temi. On je pokazao da su ograničenja samo u ljudskim glavama.
– Je li najvažnije u svemu to što on ima amputirane noge? – pita se Španja.
– Mislim da nije. Najvažnija stvar je njegov stav o tome i što čini u vezi s tim. Uistinu se veselim sudjelovanju na svojim četvrtim Paraolimpijskim igrama. Igre u Londonu bit će istinski festival sporta u kojem će moći uživati i sportaši i gledatelji. Pratio sam mnoga natjecanja koja je televizija prenosila uživo s Olimpijskih igara u Londonu i želio bih vidjeti takvu atmosferu i na Paraolimpijskim igrama. Izgleda da će baš tako i biti. Aquatic centar za vodene sportove je rasprodan. Možete li vjerovati da će tijekom kvalifikacija i u finalu tamo biti 18.000 gledatelja!? Veliki je to uspjeh za organizacijski odbor Paraolimpijskih igara i Međunarodni paraolimpijski odbor. Svi mi sportaši želimo pokazati što sve možemo i koliko smo motivirani osvojiti paraolimpijsku medalju. Međutim, meni i cijeloj mojoj paraolimpijskoj obitelji jako je važno i da nas prate mediji. Po prvi put u povijesti u mojoj zemlji dio mojih natjecanja bit će popraćen izravnim televizijskim prijenosom. To je za mene fantastično jer je to rezultat truda nas paraolimpijaca. Uspjeli smo promijeniti percepciju javnosti i vjerujem da će paraolimpijski pokret nastaviti i dalje raditi u tom pravcu.
Španja vjeruje da će postati učinkovitiji po pitanju marketinga i truditi se još više kako bi vijesti o paraolimpijcima i njihovim uspjesima postale udarne vijesti i kako bi oni postali relevantan dio globalnog sportskog društva. A za to su, svjestan je, potrebni vrijeme i vještina.
– Ali sve je moguće kad imate motiv. Mislim da Paraolimpijske igre u Londonu mogu biti veliki motivator. Priča o britanskom paraolimpizmu snažna je, oni rade izvrstan posao. Nadam se da će uspjeti u svom naumu da ovo budu najveće Paraolimpijske igre u povijesti. Ne samo zbog modernih stadiona i sportskih dvorana, nego zbog posjetitelja. Dosad je prodano 2.3 milijuna karata! Puno puta sam se natjecao u Velikoj Britaniji i bio sam uspješan, ali bih želio da ove Paraolimpijske igre budu vrhunac moje karijere. Želim mnogo uspjeha i drugim sportašima jer svi koji dođu u London kandidati su za paraolimpijsku medalju. Vidimo se u Londonu, sretno! – zaključio je Španja.