Prof. dr. Igor Jukić, jedan od naših najvećih kondicijskih eksperata, već devet mjeseci radi u zemlji, u kojoj je, mnogi će reći, biti profesionalni sportaš najljepše. Redovni profesor Kineziološkog fakulteta u Zagrebu i bivši osobni trener Mirka Filipovića i Ivice Olića, direktor je sportske pripreme (head of performance) u nogometnom klubu Alaves i košarkaškom klubu Baskonia.
Kako je uopće došlo do takva angažmana?
- Nenadano i brzo. Vlasnik Baskonije i Alavesa, Josean Kerejeta i glavni menadžer Haritz Kerejeta, telefonski su mi predstavili svoj projekt i pozvali me da posjetim Vitoriju. Budući da je riječ o sustavu koji nikad neće moći financijski konkurirati najvećima, odlučili su se dugoročno ulagati u znanje. Zato su se i upustili u potragu za sportskim znanstvenikom s praktičnim iskustvom koji će postaviti i razvijati sustav sportske pripreme. Ključnu preporuku za mene dao im je Julio Calleja, poznati sportski stručnjak i znanstvenik, inače gostujući profesor na KIF-u u Zagrebu.
S obzirom da je radio i u košarci i u nogometu, je li upravo to presudilo u svezi s njegovim angažmanom?
- Riječ je o košarkaškom klubu Saski Baskonia i nogometnom klubu Deportivo Alaves pa su, shodno tome, tražili stručnjaka s referencama iz košarke i nogometa. Razgovarali su s više kandidata, a čini se da je moje iskustvo iz oba sporta bilo važno pri donošenju njihove odluke.
Bio je kondicijski trener i košarkaške i nogometne reprezentacije Hrvatske. Što su ključne razlike?
- Razlike su prisutne u ambijentu, popularnosti sporta, društvenom okruženju i mentalitetu. Košarkaški stručnjaci su možda nešto otvoreniji prema inovaciji i novim znanjima, pa je jednostavnije plasirati nove pristupe. No, razumijevanje važnosti sustavnog rada temeljenog na kombinaciji znanstvenih dokaza i praktičnog iskustva sve je izraženije. I kod trenera i kod igrača u oba sporta.
Povratnik u prvoligaško društvo - nakon desetogodišnjeg izbivanja - trenutno zauzima zlatnu sredinu ljestvice Primere.
- Alaves je prema svekolikom mišljenju struke i javnosti nadvisio rezultatska očekivanja. Kao i svakom klub koji uđe u La Ligu, temeljni cilj nam je bio ostati u najvišem rangu. Možda nismo igrali lijep nogomet, ali je bio jako učinkovit. Za sada je to zadovoljavajuće, no onome tko poznaje Joseana Kerejetu, jasno je da se već u okviru nekoliko narednih godina mogu očekivati viša ostvarenja. Inaèe, Alaves je 2001. igrao finale Kupa UEFA, a plasman u finale Kupa najveći je uspjeh kluba u španjolskim okvirima. Istina, pomazio nas je ždrijeb, no svi smo ponosni na činjenicu da 27. svibnja igramo finale Kupa kralja protiv Barcelone na Vincente Calderonu. Bit će to ujedno i posljednja utakmica na legendarnom stadionu koji se nakon toga ruši, a Atletico prelazi na novi.
Pretpostavljamo da za košarkaški klub Baskonia sredina tablice ACB lige nije nešto što je prihvatljivo.
- Baskonia je veliko ime europske košarke. Klub je razvijan 30 godina i doveden je do najviše razine. I u organizacijskom i u stručnom smislu. To je klub koji ima jedan od najmanjih proračuna u Euroligi, no dobar odabir igrača i stručnjaka, te vrhunski menadžment, već dugo godina ih drži u vrhu europske košarke. Nadaleko je poznat čuveni Baskonijih karakter. Ove godine je bio cilj ući u doigravanja Eurolige u čemu smo i uspjeli, no ostaje žal za Final Fourom. U Kupu smo dosegnuli polufinale, a u završnici prvenstva pucamo na najviše. U ovom klubu niti ne znaju drugačije.
Baskonia je lani igrala Final Four Eurolige i to zahvaljujući treneru Velimiru Perasoviću. U kojoj mjeri prof. dr. Jukić u ovom klubu nailazi na Perasove igračke i trenerske tragove?
- Peras je ovdje ostavio velikog traga. Ljudi ga naprosto vole. Malo su ljuti što im je "pobjegao" u Efes, ali mu svi priznaju visoku igračku i trenersku klasu. Jednako je i s Nevenom Spahijom. Njegova sezona je vjerojatno najuspješnija u Baskonijinoj povijesti.
Za taj klub igrali su i Zoran i Darko Planinić, Roko Ukić, Stanko Barać...
- Ljudi Baskiji, a posebno Josean Kerejeta, tradicionalno imaju dobro mišljenje o igračima i stručnjacima s naših prostora. Zbog toga ih je mnogo ugrađeno u veliki dio povijesti kluba. Vjerojatno karakterno pašemo Baskima. Publika je u Vitoriji sjajna. Iznimno poznaju košarku i nikada ne zvižde svom timu kojem predstavljaju nevjerojatnu podršku. Čine pritisak na suce i gostujući tim, ali u tome ne prelaze granicu sportskog ponašanja. Slično je i s Alavesom, čija je publika jedna od najcjenjenijih u La Ligi. Ponekad se tijekom utakmica Baskonije i Alavesa uštipnem da provjerim sanjam li. Istinsko je zadovoljstvo i privilegij biti dijelom ovog sustava.
Profesor Jukić je koordinator rada između dva kluba u dva različita sporta, a posao kondicijskog trenera Baskonije radi njegov 29-godišnji hrvatski štićenik Luka Svilar.
- Moj je posao kreirati i voditi sustav sportske pripreme koji je sazdan od sedam dijelova. Tome sustavu pripadaju sektori sportske medicine, kondicijske pripreme, nutricionizma, oporavka, mentalnog treninga, analize sportske izvedbe i identifikacije talenata.
Ljudi iz ovih službi brinu o oba seniorska tima, ali i o mlađim dobnim skupinama. Svaki sektor ima svog voditelja, koji direktno surađuje sa stručnim timovima u košarci i nogometu, a moja zadaća je koordinirati ih. U "performance" sustavu je ukupno 18 zaposlenih i 10-tak vanjskih suradnika, eksperata iz različitih područja, a za iduću godinu pripremamo pojačanja.
Postoji li i u drugim sportskim društvima takav koncept rada ili su dva kluba iz Vitorije po tome jedinstvena?
- Nismo naišli na sličan primjer u Europi i to nam daje mogućnost da postavljanje novih standarda u sportskoj pripremi. Ovaj je sustav idealno mjesto za kreativan rad temeljen na iskustvu i dokazima odnosno mjesto za ostvarenje profesionalnih snova.
Po čemu je španjolski klupski nogomet specifičan u odnosu na ostale ligre?
- Španjolski klupski nogomet je dominantan posljednje desetljeće, a temelj svega je visoka sportska kultura i popularnost nogometa. A oni osiguravaju interes kompletnog društvenog okruženja, medija, sponzora, politike, šire javnosti, a nakon toga struke i znanosti. Dramatičan investicijski zamah u sport dogodio se nakon Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine i sada daje rezultate. Sportski ambijent je ključni termin i baš zbog toga dvojica najboljih svjetskih nogometaša, Ronaldo i Messi, igraju baš u Španjolskoj. Teško da najbolji svjetski igrači mogu pronaći mjesto u svijetu gdje je ljepše igrati nogomet. Osim toga, stručna skrb u Španjolskoj je na visokoj razini, a taj detalj sportašima postaje sve važniji.
I španjolska košarkaška liga najmoćnija je nacionalna liga u Europi.
- Mnogi ju zovu drugom Euroligom. Nevjerojatna je izjednačenost u kvaliteti, a velika ulaganja i vrhunska organizacija su dio razloga velikih uspjeha. Eto, ove godine je Eurokup osvojila Malaga, Fibinu Ligu prvak Iberostar, a Real se plasirao u Final Four
Eurolige u kojoj će sljedeće sezone Španjolska imati četiri kluba.
Kako se iz Španjolske gleda na hrvatsku košarku? Naša je reprezentacija pobijedila njihovu na Olimpijskim igrama.
- Španjolci se ne mogu načuditi nesrazmjeru resursa i hrvatskih sportskih uspjeha. Često me pitaju za tajnu, a kada im kažem da su uzrok tome talenti i znanje, začude se jednostavnom odgovoru. Mi, na žalost, ne možemo na više od toga računati pa smo u velikoj mjeri okrenuti znanju zbog kojeg se hrvatski stručnjaci ne trebaju niti malo ustručavati. Slobodno se mogu s visokim samopuzdanjem uputiti na svjetsko sportsko tržište. U tom segmentu smo u planetarnom vrhu. Bez dvojbe. S našim talentom i znanjem, uz španjolsku organizaciju i sportsku kulturu, Hrvatska bi postala svjetska sportska velesila. I ne samo sportska...
Što sportsku Španjolsku izdvaja od ostalih?
- Španjolci su najmoćnija svjetska sila u sportskim igrama. Ulaganja u sport su velika. I od strane države, ali i od privatnog kapitala. Sport je mamac za mnoge interese. No, ukoliko se osvrnem na svoju matičnu znanstvenu instituciju, mogu zaključiti kako smo mi Španjolci u sportskoj znanosti u najmanju ruku ravni, a u mnogim segmentima smo i napredniji. Srećom, hrvatski sport tu činjenicu sve više uvažava i koristi resurse fakulteta u razvojnim projektima.
U zagrebačkim nogometnim krugovima sve se više priča o suradnji između Alavesa i drugoligaša NK Rudeša.
- O toj zanimljivoj temi će se narednih dana govoriti i saznati više.
Može li doći do takve vrste suradnje i s nekim hrvatskim košarkaškim klubom?
- Nije isključeno - zagonetno će prof. dr. Jukić.
Ni mi.....