Antonio Veić nije uspio ponoviti pothvat kolege iz reprezentacije Mate Pavića i pobijediti Nizozemca Robina Haasea, 58. tenisača na ATP listi u 1. kolu zagrebačkog PBZ Indoorsa koji se igra u Ledenoj dvorani Sportskog doma.
Hvala Horvatu i Goranu
Mate ga je tukao (6:4, 7:6) na njegovu terenu u Hertogenboschu prošle godine, a Antonio je u njihovu prvom dvoboju poražen u prvom kolu ovogodišnjeg Zagreb Indoorsa sa 6:2, 3:6, 3:6. No, Lošinjanina kao da je više od poraza zaboljelo što su dva gledatelja tako zdušno navijala protiv njega u zagrebačkom Sportskom domu.
– Sramotno je da se takvo nešto dogodi u Zagrebu. Dva gledatelja glasno su navijala protiv mene. Kod kuće navijati protiv Hrvata?! Takvima bi trebalo zabraniti ulaz u dvoranu. Nisam čuo da se takvo što ikada dogodilo. U redu je, kladi se na koga hoćeš, ali šuti i trpi ili se veseli, ali onako se derati... Razočaran sam, doista, iako ne mogu reći da sam zbog toga izgubio – kazao je Veić.
Srećom, odigrao je cijeli meč gotovo bez problema, iako se njegova ozljeda iz Torina u prvi mah činila mnogo opasnijom.
– Osjećam bol, ali za desetak dana bit će u redu. Bojao sam se da će biti puno gore. Tek sam u petak odlučio igrati i doista sam zahvalan Horvatu i Ivaniševiću što su mi omogućili da igram tek u srijedu. U prvom setu osjećao sam se dobro, ali potom je on podignuo igru. Jako je dobro servirao tako da mi je bilo teško reternirati – napomenuo je Veić koji će, nakon što se do kraja oporavi, nastupiti na zemljanim turnirima u Buenos Airesu i Acapulcu u nadi da će skupiti dovoljno bodova za pomak sa sadašnje 126. pozicije na ATP listi i konačni ulazak u Top 100.
Mladići izgubili par
U konkurenciji parova dvojica Marina, Čilić i Draganja, dobili su poduku od Nijemca Marxa i Rumunja Mergee, ali ne iz marksizma nego iz kvalitetnog tenisa. Naš je par poražen sa 3:6, 3:6. Sličnu sudbinu doživjela su još dvojica naših mladića, od Tonija Androića i Dine Marcana bili su bolji sa 3:6, 6:1, 10:4 Austrijanac Knowle i Slovak Polašek, drugi nositelji.
Mislim da je lova u džep nešto veća stvar u životu no li eventualni uspjeh (polu)tenisača, koji je, igrom slučaja, rođen unutar istih granica. Jedino što je tu sramotno, odnosno bolje reći tužno, je što mu je to bilo u fokusu, a bavi se sportom u kojem je psihička snaga od krucijalne važnosti.