Sad već to nalikuje na ozbiljan zaostatak u kvaliteti: hrvatska vaterpolska reprezentacija već pet i pol godina ne zna za pobjedu nad srpskom vrstom. Posljednji smo put pobijedili Srbiju na Europskom prvenstvu u Zagrebu 2010. godine, u polufinalu, i to tijesno sa 10:9. Otišao je Ratko Rudić, nestale su i “najslađe” pobjede, njegov nasljednik Ivica Tucak može se pohvaliti tek remijem s prethodnog Europskoga prvenstva u Budimpešti kada smo u susretu u skupini odigrali 8:8. Premalo, jer smo u međuvremenu izgubili četiri susreta u nizu. A dva posljednja, u Kazanju i Beogradu, čak sa sedam pogodaka razlike.
– Da, na žalost, željeli mi to ili ne, moramo priznati, ma koliko to bilo teško, da su posljednjih godina Srbi bolja reprezentacija – priznaje Tucak i dodaje:
– Više je razloga tome, jedan od njih je i taj da ni na jednom natjecanju nismo bili kompletni. A oni su mogli u Beogradu nastupiti s istom reprezentacijom kao i u Kazanju, nitko im nije ozlijeđen.
Oprezno s Francuzima
Izbornik kaže da to navodi samo kao činjenicu, ne traži alibi. Svjestan je da smo na premijeri EP-a u Beogradu, pred 11.000 gledatelja, odigrali jako slabo, zapravo očajno, ispod našeg renomea.
– Srbija je bila bolja u svim segmentima, njezini su igrači ostali hladne glave, unatoč pritisku što ga je donosilo breme favorita pred svojim navijačima. Već treći put zaredom ponavlja se slična situacija u dvobojima s istim suparnikom: otvorimo dobro utakmicu, a potom se negdje izgubimo, upadnemo u nekakvu crnu rupu. Ulazak u prvenstvo nije bio onakav kakav smo priželjkivali, i to ne samo rezultatski nego još više igrom, ali ovu utakmicu moramo što prije zaboraviti jer prvenstvo ide dalje. Isto bih rekao i da smo dobili, naprosto se treba okrenuti sljedećim suparnicima. Analizirat ćemo je, izvući pouke i idemo dalje. Sljedeća utakmica s Francuskom sad nam je najbitnija jer će njezin ishod umnogome odlučivati naš put na ovom prvenstvu. A Francuzi su sve bolji i neće nam biti nimalo laki protivnici.
No, kad smo upitali kakve bi korekcije trebalo napraviti u našoj igri, Tucak se još jednom vratio srazu sa Srbima.
– Prije svega često smo ispadali iz koncepcije, gubili glavu, primali pogotke u situaciji “jedan na jedan”, što je nedopustivo. Jedna ozbiljna momčad koja pretendira na vrh, a mi to želimo biti, ne smije sebi dopustiti da primi pet ili šest pogodaka s udaljenosti od pet do šest metara. Bilo je, dakle, previše individualnih pogrešaka, nije se igralo na suparničkog igrača do kraja. Te stvari moramo popraviti.
Hoćete reći da smo trebali igrati agresivnije. Zbog čega nismo?
– Sa Srbijom nije bilo ni a od te agresivnosti, pogotovu u obrani. A ja želim da ta agresivnost nosi ovu momčad kroz prvenstvo, posebice stoga što igramo u oslabljenom sastavu, što nemamo Obradovića i Muslima, koji su davali jednu posebnu dimenziju tome. Nadam se da ćemo u kratkom razdoblju ispraviti te pogreške i zaigrati puno bolje već s Francuskom.
Asić operirao sinuse
– Ma dobro, Srbija je bila bolja, taj pogodak (za 4:7, umjesto toga otišlo se na 3:11 – op. a.) vjerojatno ne bi promijenio puno toga. No moram ocijeniti da je to ipak bila nekorektna sudačka odluka. Ne može sudac sebi dopustiti da procjenjuje razmišljam li pogledom o minuti odmora. Možda sam htio razgovarati sa sobom, što njega briga, ali time-out nisam tražio – kategoričan je Tucak koji je u Beogradu bez pomoći starog pomoćnika Ivana Asića, inače trenera Primorja.
– Operirao je sinuse – objašnjava i ne gubi optimizam.
– Put do finala još je uvijek otvoren! Samo, imamo li mi momčad za završnu utakmicu?
>>Francuzi imaju Crnogorca i Srbina, a bili su i olimpijski pobjednici
Ja ne znam kada je Hrvatska bila bolja posti i SRJ i SCG i Srbija imaju pozitivan skor u medjusobnim duelima.