Koliko smo zapravo uspješni u vaterpolu? Ne na klupskom nego na reprezentativnom planu. Zaboravimo li uspjehe bivše Jugoslavije i ogromnu participaciju hrvatskih vaterpolista u njima, ostaje nam zapravo da raščlanimo razdoblje od osamostaljenja Hrvatske. Iako smo i tu prilično oštećeni jer nam 1992. godine nisu dopustili nastup na OI u Barceloni (košarkašima je to pošlo za rukom), ipak računajmo i tu godinu, pa pogledajmo kako je koja od europskih reprezentacija prošla u tom razdoblju od 1992. godine do danas.
Dugo je u tom poretku bila vodeća Mađarska, prije svega zahvaljujući trima olimpijskim zlatnim medaljama (koje i moraju donositi najviše bodova). No, upravo u Barceloni, osvajanjem petog europskog zlata pod imenom Srbije (još tri su Srbi osvojili zajedno s Crnogorcima, za što smo zasluge podijelili popola), srbijanski su vaterpolisti sustigli mađarske. Ispred nas je još uvijek i Italija (upravo je ona te 1992. osvojila olimpijsko zlato), a mi smo četvrti i polako se približavamo vrhu.
>>Pogledajte kako pjevaju vaterpolisti
Osvojeno je puno medalja od 2007. do danas, no plaćamo danak prilično velikom postu koji je trajao od te 1992. do 2006. godine. U tih 15 godina osvojili smo samo tri srebra – jedno olimpijsko i dva europska. Premalo! Još nas bole one “drvene medalje” iz Rima 1994., Beča 1995., Seville 1997., Budimpešte 2001., Montreala i Beograda 2005., Budimpešte 2006., Malage 2008... No, valjda je tako moralo biti, rat je uzeo svoje i u vaterpolu. Ali budućnost je zasigurno naša!
Đovak kakav je sa mozgom govori i to da od 5 komentara 4 su njegova a od 36 rasprava vise od pola je njegovo. Nick mu govori ko mu nabijo komplekse a verovatno i 4 wimbldon mu je mrak. Kako bi rekli u mojo rodnoj Rijeci *ča mu bog ni da pamit*