U svojoj prvoj utakmici u skupini D rukometaši Srbije lako su
svladali Egipat s 30:22.
Srpski reprezentativci u Poreču su se osjećali kao kod kuće. Vjerojatno
prvi put od raspada Jugoslavije jedna momčad iz Srbije imala je
gromoglasnu podršku u Hrvatskoj. U svom premijernom nastupu na
Svjetskom prvenstvu Srbija je privukla u Istru tristotinjak pobornika
orlova, kako naši istočni susjedi tepaju svojoj reprezentaciji.
No, takvo što se i najavljivalo, budući da je već pri rezervaciji
ulaznica Rukometni savez Srbije zatražio 500 komada. Protiv Egipta su
izabranici Jovice Cvetkovića imali jak vjetar u leđa s tribine, ali i
od službenog spikera kojem se u jednom trenutku oteo povik: “Da vas
čujemo, navijači Srbije!” Prije desetak godina teško bismo čuli takvo
što, no domaćinstvo SP-a donosi i svoje ispite. Treba svakako istaknuti
da je navijanje bilo vrlo korektno, bez ikakve izazivačke ikonografije
ili povik. Malo je čudno bilo slušati povike “Srbija, Srbija!”, no u
pitomu Poreču to ćemo ovih dana još slušati.
Iako će se takvo što u Zadru teško ponoviti budu li Bojinović i društvo
dogurali dotamo. A vjerojatno hoće, s obzirom na igru koju su pokazali
u većem dijelu prve utakmice.
Pipe i Jovica igrali za zaboravljenu mazdu
Šlager prvog dana porečke skupine SP-a bio je obračun Egipta i Srbije, ali još više dvojice starih znanaca na klupama tih reprezentacija. Irfan Smajlagić i Jovica Cvetković, dvojica sjajnih ljevaka, obilježili su cijelo jedno razdoblje ne samo hrvatskog i jugoslavenskog, već i europskog rukometa.
Uz Smajlagića su vezani veliki uspjesi hrvatskog rukometa, medalje na Svjetskom prvenstvu i Olimpijskim igrama u Atlanti, ali i veliki trenerski uspjesi s paklenima i juniorskom reprezentacijom. Jovica Cvetković je 1986. donio svojim golovima Jugoslaviji jedini naslov Svjetskog prvaka, a zbog fantastičnog odraza neki su mu tepali kao rukometnom Jordanu.
Na prvi veliki trenerski trijumf još čeka. No, uz Smajlagića i Cvetkovića vezana je i jedna zanimljiva, nikad do kraja razjašnjena priča. Obojica su igrali na SP-u u Pragu 1990., posljednjem na kojem su nastupali rukometaši SFRJ. Momčad je već pucala po šavovima na nacionalnoj osnovi, a dodatni nemir unijela je vijest da će najboljeg igrača plavih, ako dođu do medalje, službni sponzor mazda nagraditi autom.
Ponosni vlasnik, prema glasovima novinara, trebao je biti Smajlagić, tada klinac koji se predstavio senzacionalnim talentom. No, skupina igrača predvođena Veselinom Vujovićem pobunila se protiv takvog raspleta i predložila da se auto, ako se osvoji medalja, proda, a novac da se podijeli. Izbila je svađa, Jugoslavija je izgubila sve utakmice do kraja i ostala bez medalje.
Dan prije utakmice Smajlagić i Cvetković pozdravili su se i popričali. Ne zna se je li bilo riječi i o toj nesretnoj mazdi.