Srbija prva, a Hrvatska 14 godina bez medalje

Srpski nogometaši do 20 godina jučer su u Aucklandu postali svjetski prvaci. I to nakon pobjede u produžecima protiv najtrofejnije reprezentacije u mlađim kategorijama, velikog Brazila. Slavili su naši susjedi s 2:1 (odlučujući gol zabio je Maksimović u 118. minuti) i stigli do najvećeg uspjeha u povijesti srpskog nogometa.

Na putu do finala Srbi su prvo u skupini iza sebe ostavili Mali, Urugvaj i Meksiko, potom su u osmini finala pobijedili Mađare, potom i SAD, a onda u polufinalu opet bili bolji od Malija. Uoči finala nisu se prestrašili Brazila, koji je u nokaut fazi izbacio Urugvaj pa Portugal, a u polufinalu s 5:0 unakazio Senegal.

Srbi su nadjačali brazilsku momčad koja ima igrače vrijedne više od pet milijuna eura.

Već 14 godina bez medalje

A tko su vođe srpske mlade reprezentacije? Većinom igrači iz domaće lige. Naime, samo su četvorica od 23 igrača “stranci” – Maksimović (Astana), Veljković (Tottenham), Janković (Catania) i Milinković (Genk). Ostali su većinom iz Partizana i Crvene zvezde...

Srbi su tako postali svjetski prvaci do 20 godina, ali zanimljivo, i aktualni su europski prvaci do 19 godina. Postavlja se pitanje: zašto Srbi mogu, a Hrvati ne? Naime, naše selekcije nisu se ni plasirale na neko od ta dva natjecanja.

Iako se često kunemo u talent mladih hrvatskih nogometaša, činjenica je da već 14 godina nismo osvojili medalju u mlađim kategorijama – ni na Euru ni na SP-u. Zadnji put nas je razveselila generacija Nike Kranjčara i Hrvoja Čale koja je osvojila broncu na Euru 2001. godine.

Puno smo očekivali od generacije do 17 godina koja je nedavno igrala Europsko prvenstvo u Bugarskoj, no igrači koji su svojedobno s Dinamom bili neslužbeni svjetski klupski prvaci osvojili su tek šesto mjesto u Bugarskoj. No, čim su se dečki vratili u Hrvatsku, zajedno sa svojim stožerom poručili su: “Nema veze, osvojit ćemo medalju najesen na SP-u u Čileu”.

I tako su si dečki opet sami nabili pritisak, koji u Bugarskoj očito nisu bili spremni podnijeti.

Vjerojatno je greška i to što tu najtalentiraniju generaciju (Lovren, Brekalo, Moro, Sosa...) u posljednjih 15 godina hrvatskog nogometa vodi 30-godišnji Dario Bašić, nezapažene igračke karijere, neiskusan kao trener. Prije mlade reprezentacije vodio je tek NK Lučko.

Imao je Bašić u kratkom razdoblju i iskusnog mentora Iliju Lončarevića, no iz Saveza su ga smijenili jer je, po njihovoj procjeni, bio “preoštar” prema mladim igračima. No, u Bašića se kune tehnički direktor HNS-a Romeo Jozak, kojega neki zločesto zovu “laptop trenerom”, i zato će ta nadarena generacija i dalje ipak ostati u Bašićevim rukama.

Paunović za trofeje

Srbi su svoju najtalentiraniju generaciju dali su u ruke internacionalcu Veljku Paunoviću (37), bivšem nogometašu Atletico Madrida, Getafea, Almerije, Mallorce, Ovieda. Učio je Paunović tijekom igračke karijere od velikih trenerskih stručnjaka u Primeri, a onda su mu Srbi prije tri godine u ruke dali tu momčad s kojom je prvo osvojio europsko, a sada i svjetsko zlato. A naš Savez je pak Bašića postavio dva mjeseca prije spomenutog Eura u Bugarskoj! Možda je i tu razlog - što je Bašić bio tako kratko s momčadi - što rezultat naših nada nije bio bolji.

Koji je put bolji, hrvatski ili srpski? Procijenite sami...

Jer, dok mi još čekamo na mladu generaciju koja će nam donijeti medalju sa svjetskog prvenstva, Srbi će sutra slaviti u Beogradu. Svjetske prvake, mladiće izbornika Paunovića na balkonu Skupštine grada Beograda, prema najavama, dočekat će više od 100.000 ljudi...

I da, srpske nogometne selekcije imaju supermoderan kamp u Staroj Pazovi. Mi, naravno, nemamo nikakav... Tuhelj, Gorica, Svetice zasad su samo utopija... Ali to već i nije stvar nogometa jer HNS ima novac za kamp, ali ne i lokaciju.

>>Suze nogometaša Srbije postale su pravi svjetski hit!

>>Srbima pripisan naslov iz 1987., Maradona i Messi kao 'klinci' pokazali klasu