Srbin teško optužio Štimca za izjavu iz '91.: 'Molim Boga da ti naši ljudi pobiju obitelj u Borovu'

Nekadašnji sjajni srpski nogometaš a danas trener Bologne, Siniša Mihajlović, objavio je autobiografiju pod imenom "Igra života".

U njoj je pisao o borbi s leukemijom, spominjao prijateljstvo s ratnim zločincem Arkanom, ali i teško optužio Igora Štimca. Tvrdi da mu je bivši hrvatski izbornik 1990. godine rekao jako ružne stvari.

"Na finalu Kupa Jugoslavije 1991. godine. Zvezda je izgubila od Hajduka, Alen Bokšić je dao gol. Prije utakmice, u tunelu koji vodi do terena, Igor Štimac, Hrvat i moj suigrač iz mlade reprezentacije, prišao mi je i rekao: ’Molim Boga da ti naši ljudi pobiju obitelj u Borovu.’ To je mjesto mojih roditelja", tvrdi Mihajlović čiji je otac Srbin, a majka Hrvatica i koji je uvijek javno isticao da je Srbin.

Večernji list svojedobno je istražio međusobnu povijest dvojice nekadašnjih suigrača, još iz dana kada je Igor sredinom osamdesetih u Vinkovcima živio nedaleko od Sinišina Borova naselja, i saznao da između njih dvojice nikada nije bilo pretjerane prisnosti, ali još manje bilo kakvoga oblika nesnošljivosti.

Osoba u različita vremena bliska obojici je Miroslav Tanjga (56), Mihajlovićev kum i danas prvi asistent u reprezentaciji, ali i nekadašnji Štimčev suigrač u tadašnjem vinkovačkom Dinamu, u sezoni 1986./1987.

– Igora Štimca upoznao sam prije nego Mihajlovića, jer smo zajedno igrali. Došao je na posudbu iz Hajduka, bio je mlad, željan dokazivanja, jer se želio što prije vratiti u Hajduk. O Igoru Štimcu ne mogu reći ništa loše, dapače, naš odnos kao dvojice suigrača bio je korektan. Izvrsno smo se slagali na travnjaku – rekao jeTanjga.

Sukob izbio u jednom danu

Jeste li se družili i s Mihajlovićem, koji je živio u Borovu?

– Nismo, bio je mlađi od nas, a i ne tako blizu da bismo se družili. S njim sam postao prijatelj kad sam prešao u Vojvodinu, kasnije smo bili zajedno i u Crvenoj zvezdi. Znali smo nekada, za vrijeme ljetovanja, izlaziti u Šibeniku sa Slavenom Bilićem, koji je tamo bio na posudbi. Štimca tada više nisam viđao.

Kako biste sada, s vremenske distance, opisali odnos Štimca i Mihajlovića?

– Budući da ih poznajem obojicu, tvrdim da je njihov antagonizam napuhana priča. Te uzavrele strasti iz mladosti davno su ugašene, a bile su izražene samo jednom, samo u toj utakmici Hajduka i Zvezde. I tada je u pitanju bio isključivo sportski motiv, samo borba da njihova momčad pobijedi. Znate kako je na terenu, krv često proključa više nego što biste željeli, polete grube riječi, svašta se kaže, a kad utakmica završi, najčešće zbog toga zažalite. Upravo je takav bio sukob Igora i Siniše, eskalirao je i završio u jednom danu – dodao je Tanjga.

Nedavno su popili kavu na skupu europskih izbornika u Varšavi?

– Iako tamo nisam bio, znam što se događalo. Štimac je prišao Mihajloviću i pozvao ga na kavu. Miha se našalio: “Nisi li na TV-u rekao da piješ samo s prijateljima?”. Posrijedi je bila emisija u kojoj je Štimac unaprijed odbio piće s Mihajlovićem prije nego što je Siniša išta predložio. Vjerojatno je Igoru zbog toga bilo krivo, malo se bio zaletio, ali u Varšavi je sve izglađeno. Obojica su sportski tipovi, zanima ih samo sportsko nadmetanje i pobjeda njihovih momčadi. Jer, to je ipak derbi. Ni Štimcu ni Mihajloviću ne odgovara podizanje strasti. Naprotiv, obojica se žele pripremati u normalnom ozračju – zaključio je Tanjga.

Štimčev i Tanjgin suigrač u Vinkovcima bio je nekadašnji sudac Miroslav Vitković. I on kaže da u to vrijeme nije bilo dodira između Štimca i Mihajlovića, ali da je malo nedostajalo da postanu suigrači.

– Bilo je govora o Mihajlovićevu prelasku iz Borova u Vinkovce, stoga je bila priređena i prijateljska utakmica Dinamo – Borovo, na kojoj bismo ga bolje upoznali. No, transfer ipak nije realiziran, jer je kod nas u to vrijeme na Mihajlovićevoj poziciji igrao domaći dečko Ivica Duspara – rekao je Vitković.

Kakav je u to vrijeme bio Štimac kao igrač?

– Britak, odvažan, čvrst. Sjećam se da je naš tadašnji trener Đalma Marković često znao igrati s nama na treningu, pa nam prigovarati, upozoravati nas na pogreške. Jednom zgodom Štimcu je toga bilo dosta pa je Đalmu pokupio u svom karakterističnom klizećem startu i izbacio ga s travnjaka – smijući se rekao je Vitković.

Igor Štimac i Siniša Mihajlović nikad nisu bili suigrači u A-reprezentaciji Jugoslavije, budući da Štimac za nju nije nastupio. No, bilo je Hrvata koji su bar jednom dijelili svlačionicu sa Sinišom u A-selekciji, pa su tako Ivković, Jarni, Vulić, Prosinečki, Boban, Šuker i Ladić nastupili za Jugoslaviju 16. svibnja 1991. protiv Ovčjih Otoka (7:0) u kvalifikacijama za EP.

Igor i Siniša zajedno su u nacionalnoj selekciji sudjelovali u pripremama za SP mladih u Čileu 1987. Na kraju je Mihajlović izvisio s popisa za Južnu Ameriku (tvrdio je da ga Jozić nije vodio jer nije želio potpisati za Dinamo, dok izbornik tvrdi da je bio ozlijeđen), a Štimac je tamo igrao i te kako zapaženu ulogu u osvajanju svjetskoga zlata.