Zvuci tamburica, pjesma i poljupci članova obitelji, zagrljaji klupskih kolega i prijatelja dočekali su na Plesu europske rukometne doprvake predvođene 48-godišnjim izbornikom Silvijom Ivandijom. Pomalo utučeni nakon visokog poraza u finalu od Španjolaca (21:34), hrvatski juniori živnuli su kada su vidjeli kakav im je doček pripremljen. Jer, nakon nekoliko kadetskih, slavila se prva hrvatska juniorska medalja.
– Bio je ovo najveseliji i najemotivniji doček u ovom VIP salonu, još od 1990. i prvog povratka naših ljudi iz dijaspore poput Šuška i Belje koje je osobno dočekao Tuđman. Nijedni sportaši nisu ovdje ovako lijepo pjevali s tamburašima.
Tako je o dočeku mladih rukometaša govorio djelatnik Zračne luke, simpatični brko iz ugostiteljstva kojeg uvijek viđamo kada god je neki prijam u VIP salonu, ali koji je zamolio da mu ne spominjemo ime. No, zato možemo koliko hoćemo spominjati imena nasljednika naraštaja (Balić, Lacković, Vori...) pred kojima su, vjerojatno, njihove posljednje Olimpijske igre. Uostalom, Splićanin Stipe Mandalinić najbolji je igrač prvenstva, a porečki pivot Teo Čorić član je najbolje sedmorke prvenstva.
Da je ozlijeđeni razigravač Ante Kaleb (list lijeve noge) mogao igrati u finalu i da je Hrvatska osvojila zlato, možda bi i on i vratar Filip Ivić kandidirali za prvu momčad. Čorić je član Poreča, a Mandalinić, Kaleb i Filip Ivić članovi su CO Zagreb za čiju će prvu momčad, s limitiranom minutažom svi, igrati. Najviše bi se mogao naigrati Ivić, koji bi nakon odlaska Šege i Pešuta mogao biti prvi vratar, ako se pokaže boljim od Stevanovića. O tome Ivić kaže:
– Ja sam dijete kluba i drago mi je da ću u njemu dobiti priliku. Vratar sam od prvog dana. Trener je pitao tko će braniti, ja sam se javio i vratar sam do danas.
Vratar je ispočetka bio i Mandalinić, a onda je otkrio da ima top u ruci pa ga sada najavljuju kao Lackovićeva nasljednika.
– Nakon godinu dana na vratima, i povremenog presvlačenja u igrača u polju, rekao sam treneru da mi se više ne da braniti. Lacković mi je uzor, daj Bože da budem dobar kao on. Sličnost nam je visok odraz.
On i Ante Kaleb sjajno se nadopunjuju. I igrački, i temperamentom.
– On je tempirana bomba, a ja sam smiren jer je za srednjeg vanjskog to poželjno.
Premda je puno viši od Ivana, stručnjaci u Kalebu vide svojevrsnog nasljednika Balića. Ante je ozljedu zaradio u polufinalu protiv Slovenaca za koje kaže:
– Bila nam je to 11. uzastopna pobjeda protiv Slovenaca. Oni su dobra momčad, no protiv nas se nekako uplaše. Najveći rivali su nam Španjolci s kojima smo dosad igrali dva finala. Mi smo njih dobili u finalu kadetskog prvenstva Europe, a oni nas sada.
Španjolci će im biti crvena krpa na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2013. u Bosni i Hercegovini.
– Ovaj put kao da smo se zadovoljili srebrom. Napada u finalu, pa tako i mene, nije bilo, no vratiti im pravom mjerom bit će naš veliki motiv – naglašava Mandalinić koji je u finalu zabio samo jedan pogodak.
Izbornik Ivandija nije zaboravio ishvaliti svoje izabranike, baš kao i svoje najbliže suradnike – trenera Luku Panzu, trenera vratara Ivana Pavlakovića, kondicijskog trenera Valtera Vuletu, savjetnika prof. dr. Dinka Vuletu, tehnika Stipu Smojvera i fizioterapeutkinju Patriciju Šimić.
– Ovo je momčad pobjednika. S pet natjecanja dečki su donijeli četiri medalje, a smiješi nam se još jedna – najavio je Silvio.
silvijo ivandija zasto ti je ekipa pukla u finalu ?????????