– Da nisam krenuo za loptom, vjerojatno bih radio kao konobar u Metkoviću. U mom su gradu kafići na svakom koraku, svakih deset metara. Kafić, kafić, kafić... Međutim, taj posao nisam probao. Život nije bio nimalo lak u vrijeme rata kad sam odrastao. Moji su uzgajali rajčice, krastavce i salatu i prodavali ih. Radio sam i ja na štandu. A kad bi prijatelji prolazili, skrivao bih se da me ne primijete – ispričao je Srna u intervjuu koji je dao ruskom Sport Expressu uoči ukrajinskog derbija Šahtara i kijevskog Dinama.
Teme intervjua bile su više-manje nogometne, no mi smo izabrali one o kojima smo dosad malo znali.
– Kao klinac prodavao sam povrće, a od novca kupio sam si kopačke! Tata se naljutio, želio je da idem u školu, a ne da igram nogomet. Uzeo ih je i vratio u dućan. Nisam mogao vjerovati... Ipak, nakon nekog vremena, vratio se i kupio mi najbolje koje su tada imali, Adidasove.
Na intervju je došao sa kćerkicom Kasjom (1,5) koju ima u braku s Mirelom (28).
– Supruga se razboljela, pa sam dadilja. Ali, to mi nije problem, najbolji sam tata na svijetu! Iako imamo i dadilju, pomažem supruzi u svemu – dodaje Srna.
Prisjetio se i afere u kojoj su on, Olić i Balaban pobjegli iz kampa i otišli u disko.
– Za mene je ta epizoda bila sjajna škola. Srećom, to nije utjecalo na moj odnos s izbornikom Bilićem i danas sam kapetan.
Tko ima više tetovaža, vi ili izbornik?
– Mislim da ih ja imam više, pet ili šest. Imam tetovirano ime brata, žene i kćeri, te imena dvojice prijatelja, Danijela i Marija, s kojima sam počeo u Hajduku. Oni su vjerovali u mene.
U Istanbul, na finale Uefina kupa, poslali ste iz Zagreba čarter s navijačima. Koliko vas je to stajalo?
– Ne sjećam se, a nije to ni važno. Pozvao sam 125 ljudi, meni najbližih: majku, oca, prijatelje..., kako bih im zahvalio za sve što su učinili za mene. Išao sam tada pogledati i što se događa u kokpitu. Bilo je tiho. Držao sam ruke iza leđa, da nešto slučajno ne stisnem.
prodavao sam salatu kupio si tenisice, igrao u hajduku sakhtaru, a kad se vratim u hrvatsku imam pravo na lijepu sportsku mirovinu, vecu od onih koji su uplacivali za nju.