Stadion srušiti! Mamiću, kupite klub ili odlazite

Uz hitove “Idem i ja, ne ti ne”, “Platno, boje, kist i twist”, “Buona sera signorina”, “Charlie Brown” te nezaobilazni kisdihand živjelo se u jednom lijepom, otmjenom, gospodskom Zagrebu. Kakav danas možemo vidjeti eventualno u filmu “Tko pjeva zlo ne misli” te ako imate sreću da vam se oma (baka, op. p.) prisjeti sve ispričati. Nogomet nije bio tako planetarno poznat, ali Zagrepčani i Hrvati voljeli su svoj Dinamo. Koji nije bio prvak Jugoslavije, to je bio 1954. i 1958., ali bio je to klub koji su svi poštovali i pred kojima su se već tih, a posebno 60-ih godina prošlog stoljeća klanjali i europski velikani. Od tada je prošao jedan "zlatni pir", u Zagreb se uselio primitivizam, moral ne postoji, a današnji Dinamo ima svoj 4 M! To je stadion Maksimir, to su Zdravko Mamić, Mario Mandžukić i Pedro Morales.

Briga poreznog obveznika

Danas, 12 godina nakon početka rekonstrukcije stadiona u koji je ulupano gotovo 100 milijuna eura, Mamić poziva na prosvjede. Istina je da stadion nije ni njegov, ni Dinamov, već gradski i državni. No, briga hrvatskog poreznog obveznika, a i Dinamova navijača gdje su nestali milijuni. Zanima ga samo to da može doći na stadion na kojem igra klub za koji navija. I da se, pardon, može negdje popiškiti. I gdje mu neće cigla pasti na glavu. Premijerka Jadranka Kosor mora narediti Milanu Bandiću da Maksimir sruši, da se ondje izgradi novi nacionalni stadion. Pa koliko god to trajalo. Reprezentacija će u Split, a Dinamo bi mogao "stati i u Arenu Zagreb". Travnjak je jednom preorao U2, ali nije iščeznulo Dinamovo europrokletstvo. I zato bagere u Maksimirsku 128. Za sveopće dobro.

Osam dugih godina Dinamo je zapravo Zdravko Mamić. Taj fakin iz Sesveta uspio je u životu, a sve je postigao inteligencijom. Sklopio je najveće ugovore u povijesti našeg nogometa, Dinamo je učinio bogatašem u vrijeme dok su drugi klubovi goli kao crkveni miš. Hrabro će reći da ni od jednog od brojnih čarobnih transfera nije uzeo ni centa. Da, kada je imao agenciju s igračima (Dudu, Modrić, Jerko Leko...) je sklopio građanske ugovore, mnogi su mu takvi ugovori i propali jer se igrači nisu razvijali. Nešto je "kapnulo", za novi bentley. Pitao me redakcijski kolega nedavno zbog čega mrzim Mamića. Ne, nisam odgajan da mrzim, znam da Mamić ima socijalnu i ljudsku notu. No, iritira ta njegova retorika i hvaljenje da je "pun ko brod" dok gladuju ljudi koji izdvajaju dio od 20 milijuna kuna, koliko godišnje dobije od grada. I nasilno i prostačko ponašanje prema svima onima koji ne misle kao on. Njegova je najveća pogreška što nikada nije iza sebe imao takve glasnogovornike kao što su Medveščakovi dečki iz Priredbe. Jer, da ih je imao, danas bi percepcija njegova lika i djela bila posve drukčija. Dinamo je danas i Pedro Morales. Simpatični Čileanac koji me jednom oduševi, drugi put razočara. Ali on je simbol legije stranaca koja Dinamu nije donijela ništa dobro i veliko. Tek mogućnost da netko zaradi u tranzitu. I dosta je tog "šverca", vrijeme je da igraju Badelji, Tomečaki, Barbarići, Antolići. I ako me baš pitate, ta Lokomotiva Mamićevo je remek-djelo.

Pustiti Mandžukića

Mario Mandžukić još je jedan veliki Dinamov M. Čovjek od milijun eura po sezoni protekle je srijede bio samokritičan nakon što nije dobio ni jedan duel u jedinoj utakmici na koju se plavi druker pali – protiv Hajduka. I odmah se u subotu iskalio na Interu. No, antipatičan je poput gazde i nije do kraja profesionalan. I zato nikada ovdje neće biti lider, ovog ljeta treba mu otvoriti vrata. I dok se Mamić vozi u bentleyu te bahato viče “tko mi što može”, na sjeveru još stanuju purgerski ponos i prkos. Dečki koji jedva skupljaju za žuju jer su u skupini od onih 320 tisuća "sretnika" koji nemaju posao ili koji za tri soma nose gajbe u nekom od trgovačkih lanaca ispred sebe vide veliko M! Ta BBB gerila gazdi poručuje “Marš iz svetinje”, a znameniti hit kvarteta 4 M glasio bi “Idem i ja, da ti da”. I zato, gospodine Mamiću, kupite Dinamo, stalno ponavljate da ste najbolji gospodarstvenik u državi. Tada će, kao što je zapravo i sada, sve ispod "svetog grba" biti vaše i ja više o vama neću napisati niti slova. A i draga ne bu svakog ponedjeljka sa strahom pitala:

– Jel’ te netko nazval?

Ili zauvijek nestanite iz Dinama!